01.10.2021, 12:48h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (27)

 

Piše: Branko Pavlov

 

Dr. Šime Mazzura počasni građanin Zagreba

Neodvisna narodna stranka, u kojoj je Šime jedan od čelnika, 1894. godine koalira sa Strankom prava, a on je na izborima, tri godine kasnije, ponovo biran u Sabor. Po završetku mandata, 1903.godine, polako se povlači i udaljava od politike.

Iz bogatog životopisa dr. Šime Mazzure i njegovog odvjetničkog, publicističkog i političkog djelovanja treba izdvojiti kad je kao odvjetnik u političkim procesima 1895. godine zastupao studente, među kojima je bio i Stjepan Radić, koji su u Zagrebu spalili mađarsku zastavu kao i njegov govor u Saboru 1900. kad je branio hrvatska prava na Rijeku.

U vrijeme svog djelovanja dr. Šime je bio najpoznatiji i najpriznatiji intelektualac iz Dalmacije u Zagrebu, a za svoj sveukupni rad, 1918. godine, proglašen je počasnim građaninom grada Zagreba. Ovu vijest objavile su i novine u Dalmaciji među kojima i Smotra dalmatinska (21. 8. 1918.):

… U subotu svečanim je načinom predana diploma počasnog gragjanstva grada Zagreba našem domorodcu d.ru Šimi Mazzuri. Diplomu je ukusno izradio poznati stručnjak za te stvari prof. Branko Šenoa na pergameni. U diplomi se spominju zasluge najnovijeg počasnog gragjanina i zaključak gradskog zastupstva od 7. lipnja o njegovim zaslugama.

Samo nekoliko mjeseci kasnije, 14. prosinca, nakon dugogodišnje borbe s kroničnim bronhitisom, dr. Šime Mazzura je preminuo.  

U braku s Jerinom Vrbančić, kćerkom uglednog odvjetnika i političara Edvarda, imao je četvero djece. Najstariji Ivan (1874.) umro je nedugo nakon poroda te Lava (1876.-1930.) i kćerke Jerinu (1880.-1905.) i Jelvu (1882.-1932.).

Dr. Lav Mazzura

Šimin sin Lav je početkom 20. stoljeća, također, aktivno sudjelovao u društvenom i političkom životu Zagreba i Hrvatske.

Studij prava započeo je u Zagrebu, a nastavio u Pragu gdje ga završava 1900. godine. Nekoliko godina ranije počeo se zanositi idejom slavenskog ujedinjenja pa u Pragu, zajedno s prijateljem Ivanom Lorkovićem i nekoliko srpskih studenata među kojima je i Svetozar Pribičević, propagira ovakvu politiku. 

Po povratku u Zagreb Lav nastavlja političko djelovanje u neformalnoj skupini Napredne omladine, a početkom 1902. izdavač je i urednik lista Hrvatska misao,  mjesečnika za javni život u slavenskom duhu. U časopisu surađuje i, kasnije veliki hrvatski političar, Stjepan Radić.

Lav sudjeluje i u prosvjedima protiv Khuen-Hedervarya 1903. godine kada je uhićen i osuđen na dva mjeseca zatvora.

Politički rad zajedno s Lorkovićem nastavlja u Hrvatskoj naprednoj stranci koja se u prosincu 1905. priključuje Hrvatsko-srpskoj koaliciji u kojoj je jedan od čelnika, a 1910. ulazi i u Hrvatski sabor i zastupnički mandat obnaša sljedeće tri godine. Iste, 1910., postaje i član zagrebačkog gradskog vijeća u kojemu je do 1921. godine. U to vrijeme, pred 1. svjetski rat, sprijateljio se s dr. Ivanom Ribarom koji je, također, kao član Hrvatsko-srpske koalicije zastupnik u Saboru.

Nakon rata Lav se prestaje aktivno baviti politikom, a od 1919. odvjetnik je grada Zagreba.

Usporedo s političkim angažmanom Lav je vrlo aktivan u društvu „Hrvatski sokol“.

Uz Franju Bučara, tajnik je Saveza hrvatskih sokolskih društava i jedan od organizatora 1. svesokolskog sleta u Zagrebu koji je održan početkom rujna 1906. godine. Na ovom sletu sudjelovali su „sokolaši“ iz Češke, Srbije, Slovenije, Poljske, Bugarske… kao i 48 hrvatskih sokolskih društava među kojima i tišnjanski „Hrvatski sokol“. Tom prigodom izdana je i brošura koje je on bio urednik.

Pred kraj 1. svjetskog rata, kao zapovjednik Sokolske straže, u Zagrebu je organizirao Dobrovoljačku sokolsku legiju koja je pod zapovjedništvom Roberta Antića sudjelovala u oslobođenju Međimurja, a 1929. postaje starješinom Sokolske župe Zagreb.

Dr. Lav Mazzura ženio se dva puta. Nakon što mu je preminula prva žena oženio se Vjerom pl. Lopašić s kojom je imao dva sina, Šimu (1911.-1949.) i Krstu (1914.-1983.) .

 

                                       Nastavlja se...