28.12.2021, 11:24h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (38)

 

Piše: Branko Pavlov

 

Tišnjanske žrtve rata. Naredbe o potrošnji namirnica

Već prvih mjeseci rata počele su u Tisno pristizati i vijesti o pogibelji. Na brodu austrijske mornarice „Zenta“, koji se u kolovozu 1914.  u Kotorskom zaljevu sukobio s francuskim ratnim brodovima, poginuo je Joso Jovanović (A. Colić), a Hrvatska misao u studenom donosi najprije vijest da je ranjen Niko Lučić, a potom da je poginuo Joso Barić, pripadnik 13. kumpanije 22. regimente.

 U listu Smotra dalmatinska, koji je objavljivao imena ranjenih, poginulih i zarobljenih vojnika iz Dalmacije, čitamo u siječnju 1915. da su ranjeni Josip Berak i Antun Čaberica, a u svibnju i lipnju da se u zarobljeništvu u Nišu nalaze Šime Ćuzela-Bilač, Joso Klarin i Šime Mić. U istom listu objavljeno je tijekom 1916. godine da su ranjeni pješak Šime Čorkalo, vodnik Stipe Čorkalo i narednik 12. kumpanije Frane Kaleb.

 U Prvom svjetskom ratu na fronti je poginulo 27 Tišnjana, a četvorica su još umrla od bolesti zadobivenih u ratu. Oni su iza sebe ostavili 20 udovica i 44 djece (A. Colić).

Među poginulima bio je i općinski liječnik dr. Dušan Karović. Međutim, on nije poginuo na fronti već, putujući u Beč, u velikoj željezničkoj nesreći u Austriji koja se dogodila u listopadu 1918., pred sam završetak rata.

Liječnik Karović bio je vrlo ugledan i omiljen u Tisnome, a kao vojni liječnik bio je mobiliziran odmah na početkom rata. U dopisu kojeg je Općinsko upraviteljstvo, potpisano od I. Dvornika i I. Kaleba, uputilo splitskom Novom dobu, a koji je objavljen 7. prosinca, među ostalim piše:

... Neprežaljeni je pokojnik ostavio za sobom suprugu i dvoje muške djece posve neopskrbljene te harnost zahtjeva da im se priskoči u pomoć na način da se ovim dvama sivim sokolima osjegura potrebiti trošak, da proslijede u naucima, da ne budu možda usilovani zakloniti se u tudji Beć kod majčine rodbine i tako se odnaroditi. Potaknuta u ovom smjeru pijeteta i rodoljupstva, potpisana Općina smatra se pozvanom pozvati rodoljubnu javnost da doprinosima oživotvori ovu namjeru….

Kako u Dalmaciji tako i u Tisnome rat je, ionako, težak život učinio još težim. Stanovništvo je bilo više gladno nego sito pa je u travnju 1915. izaslanstvo šibenskog kotara, predvođeno zastupnikom dr. Antom Dulibićem, bilo primljeno  u Zadru kod namjesnika Dalmacije grofa Attemsa kojem su iznijeli potrebe i želje u pogledu povišenja  količine hrane koja je ranije određena po osobi. Među izaslanicima bio je i predstavnik Općine Tisno, tajnik Mladen Kovačev (Smotra dalmatinska, 28. 4. 1915.).

Sredinom studenoga je, pak, stupila na snagu naredba dalmatinskog namjesnika Attemsa kojom se samo uz iskaznice o potrošnji smije kupovati kruh i brašno ali isto tako:  

… Osobe kod kojih se u kućanstvu nalazi brašna ili žita neće primati iskaz doklegod njihove zalihe ne budu potpuno izcrpljene, trošeći o dopuštenoj količini… (Objavitelj dalmatinski, 17. 11. 1915.). Uskoro su slične naredbe donesene i o prodaji i potrošnji šećera, masti i ulja.

Pred Božić 1916. godine Općinsko vijeće Općine Tisno imenovalo je namjesnika grofa Marija Attemsa počasnim građaninom što mu je brzojavom saopćio tišnjanski načelnik Mate Obratov, a što je objavila i Smotra dalmatinska 30. prosinca.

Tijekom 1917. godine u Smotri izlazi obavijest da je tišnjanski carinski prijamnik Josip Perković odlikovan ratnim križem za civilne zasluge i da je nadučiteljica Marija Tecilazić uplatila donaciju za dalmatinske invalide. Isto tako sredinom srpnja započela su siromašna djeca iz Dalmacije odlaziti u Hrvatsku i Slavoniju na oporavak. U svrhu ove akcije u Tisnome je osnovan odbor u kojem su bili ljekarnik Ante Obratov, učiteljica Ružica Tolja, učitelj Ivan Klepo koji je u srpnju 1918. imenovan za nadučitelja i Josip Jajac. Iz Općine Tisno tada je u Hrvatsku upućeno 18-ero djece, najviše iz Tisnoga što se dade zaključiti po tome što je ponajveći trošak za njihovo putovanje dobiven od priredbi koje je organizirao tišnjanski Hrvatski skup (A. Colić). Djeca su bila smještena kod imućnijih obitelji i boravili su do godinu dana, a vraćali su se najviše na zahtjev svojih roditelja.

Također, u istom listu, nailazimo na podatak da je u Tisnome početkom veljače 1918. u 81. godini preminula umirovljena učiteljica Ruža Kolina rođ. Geričić rodom iz Korčule, koja je službovala neprekidno 40 godina te da je u ožujku za predsjednika Kotarskog suda u Tisnome imenovan Ratomir Katić.

Zadnje godine rata svijet je zahvatila pandemija španjolske gripe koja je odnijela najmanje 50 milijuna života. Svoj vrhunac u našim krajevima dosegnula je u listopadu 1918. kada je zahvatila i Tisno.

                                                 Nastavlja se...