TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (44)

 

Piše: Branko Pavlov

 

Uhičenje tišnjanskog načelnika u Splitu. Odlazak Talijana

Pridajući veliku pozornost društveno-kulturnom životu Talijani u propagandne svrhe tijekom ožujka 1919. u Tisnome osnivaju ogranak Lega Navale (Mornarička liga) i Društvo Francesco Rismondo, a u travnju klub Circolo di lettura (Čitalački krug) koji je trebao poslužiti u talijanskom obrazovanju mladih.

Početkom svibnja, pak, La voce dalmatica piše o doživljenim splitskim neugodnostima tišnjanskog načelnika Francesca Salamuna.

Naime, tišnjanski načelnik Salamun je, zajedno s Girolamom (Jerom) Obratovim boravio nekoliko dana u Splitu, koji Londonskim ugovorom nije obećan Italiji već je bio pod jugoslavenskom upravom, da prisustvuje vjenčanju tišnjanskog doktora Eduarda de Denara s Esterom de Draganich-Veranzzio (Draganić-Vrančić). U šetnji Splitom, Salamun, Obratov i de Denaro susreli su nekadašnjeg pripadnika austrijske policije Petita koji je i dalje, u novim okolnostima, vršio svoju službu, a koji ih je nakon svadbenog obreda uhitio. Nakon što su sprovedeni u pritvor, de Denaro i Obratov ubrzo su pušteni, a načelnik Salamun, optužen za iskazivanje osjećaja u korist talijanske okupacije, zadržan je u zatvoru. U svojoj obrani Salamun je isticao kako u Tisnome zbog poštenja uživa poštovanje svojih protivnika i da nije bilo nikakvih zatočenja te naglasio kako je oduvijek bio ponosan Talijan. Nakon tri dana provedenih u zatvoru načelnik je oslobođen posredstvom  guvernera Enrica Milla i nekog američkog admirala.

Tišnjanski običaj je bio da se za velike blagdane nakon mise igra kolo na Rudini. Međutim, za Božić 1919., umjesto na Rudini, gdje se vijorila talijanska zastava, Tišnjani su kolo htjeli zaigrati kod crkve svetog Roka, ali su im Talijani zaprijetili da će zapucati po njima iz mitraljeza postavljenim na velikom portu (A. Colić). 

Na Mirovnoj konferenciji u Parizu, koja je započela u siječnju 1919. i s prekidima trajala godinu dana, tema je bila i Jadransko pitanje, odnosno status dalmatinskih gradova i općina. Konferencijom je dominirao predsjednik SAD-a Woodrow Wilson koji je tražio da se Italija odrekne nekih odredaba Londonskog ugovora smatrajući da su se okolnosti oko tog ugovora promijenile ulaskom SAD-a u rat. Početkom 1920. rasprave o Jadranskom pitanju sve su se češće ticale Istre, Rijeke i Zadra i sve je bilo očitije da bi šibensko okupirano područje moglo pripasti Kraljevini SHS-a. Arbitraža SAD-a, Francuske i Velike Britanije te izravni dogovor  između Italije i Kraljevine SHS-a do toga su i doveli pa već sredinom siječnja talijanska vojska napušta Tisno, a ostaju samo karabinjeri (Branimir Renje: Talijanska okupacija Šibenika nakon Prvog svjetskog rata, diplomski rad – 2017.).

Međutim, tek Rapalskim ugovorom, potpisanim u studenom 1920. godine, Šibenik i njegovo područje pripali su Kraljevini SHS-a, a na odlazak Talijana iz Tisnoga moralo se čekati još šest mjeseci. Nakon dvije i pol godine okupacije oni su, između pet i šest sati poslije podne 12. lipnja 1921., napustili Tisno što su Tišnjani i stanovnici drugih mjesta na otoku Murteru, proslavili oglašavanjem zvona sa zvonika, pjesmom i pucanjem iz mužara (A. Colić).

Splitsko Novo doba je nekoliko dana kasnije (17. lipnja) donijelo kratku vijest iz oslobođenog Tisnoga:  

Nakon teških patnja i duga iščekivanja dočekasmo oduševljeno dne 12. ov. mj. oslobođenje. Veselje je naroda neopisivo. Mir i red je uzoran.

Mjesec dana kasnije, odnosno 13. srpnja iznad ulaznih vrata općinske zgrade u Uskoj ulici ponovo je postavljen grb-tabla s likom svetog Martina, zaštitnika Tisnoga, a na „standarac“ na Rudini podignuta je hrvatska zastava i održan je veliki zbor na kojem je govorio Dušan Gelpi. On je, nedugo po odlasku Talijana, od novih vlasti, a na prijedlog Lovre Mazzure, bio imenovan upraviteljem Općine.  Premda je po političkom opredjeljenju bio bliži unitarističkoj i centralističkoj Demokratskoj stranci kojoj su pristupali pretežito državni službenici i trgovci, Dušan Gelpi je uživao poštovanje i drugih slojeva društva, odnosno težaka i radnika pristaša Hrvatske pučke stranke i Hrvatske republikanske stranke.

Govor na Rudini je tom prigodom, kako navodi A. Colić u knjizi Iz prošlosti Tisnoga, održao i dr. Šime Vlašić.

 

                                         Svršetak feljtona