Betina

Betina (689 stanovnika) je spomenik pučke dalmatinske i mediteranske arhitekture. Slikovita, očuvana ljepotica prepoznatljiva po izvornoj pučkoj i tradicijskoj, dalmatinskoj i mediteranskoj, graditeljskoj i duhovnoj baštini. Satkana skladnim uskim ulicama i prolazima, starim kamenim kućama, dvorima, rivama, škverovima i balkonima, puna prirodnog ljudskog šarma, autentičnosti, povijesnih vrijednosti, kulturnih, gospodarskih i turističkih identiteta, s tri kultna simbola: crkvom sv. Frane koja dominira mjestom, mjesnim trgom s lučicom " Na moru " kao žarištem doživljaja i događanja te gospodarskim tradicijskim nukleusom – mjesnim brodogradilištem i marinom.

Betinu, zbog položaja i očuvane autentičnosti, smatraju jednim od najljepših mjesta na hrvatskom Jadranu. To je mjesto težaka i kalafata, baštinik hrvatske drvene brodogradnje u kontinuitetu od njenog utemeljenja 1740. godine (Paško Filipi) do današnjeg ponovnog buđenja. Jedno od četiri mjesta na Murteru kojeg s razlogom zovu " Otok otoka ". U srcu otoka, uz mjesto Murter i u otočnoj ogrlici, skupa s Tisnom i Jezerima. Otvorena Modravama i parku prirode Vranskom jezeru i betinskom lokalitetu Prosici, obližnjim otocima, čuvenim Kornatskim otocima i rijeci Krki – poznatim nacionalnim parkovima. Između povijesnog Šibenika i Zadra. Po Grgi Gamulinu " vrhunac starog graditeljstva ", a po Vjekoslavu Kalebu " krajnja romantičnost ".

Turistički zanimljiva, relevantna i perspektivna. Kao i cijeli otok povijesno utkana, samobitna i ponosna, s bezbroj tragova prošlosti: od Liburna, rimskog grada Colentuma, do Hrvata u 9. stoljeću i njihove snažnije i definitivne prisutnosti u 15. i 16. stoljeću, kada, kao posljedica turskih prodora, dolaze u većim skupinama, najviše iz Bosne i Hercegovine. Ime Betina, pretpostavlja se, dolazi od keltske riječi BET – usta (što odgovara položaju luke). Smještena između Colentuma s ladanjskim vilama i kućama i sadašnjeg autokampa Plitka vala – Kosirina gdje su također pronađeni ostaci rimskih vila.

  • Najstariji sačuvani materijalni trag Betine je kameni natpis na kući obitelji Paškvalin iz 1461. godine.
  • Najveći dragulj mjesta koji ponosno zrači na brežuljku je barokna crkva sa zvonikom sv. Frane Asiškog iz 1601. godine. Zbog svoje stilske posebnosti betinski zvonik povjesničari umjetnosti uspoređuju sa zvonikom sv. Križa u Splitu i zvonicima Gospe od Škrpjela i Zmajevićeva mauzoleja u Perastu.
  • Drvena brodogradnja u Betini stara je više od 260 godina i uz korčulansku je nastarija. Prve porodice i obitelji kalafata i kovača su Filipi te Urode, a zatim Žurića, Šandrića, Burtina, Bilića i drugih, sve do danas kada dolazi do njene ponovne renesanse (Filipi, Jadrešić, Fržop...).
  • Slična je tendencija zamaha i povrata tradicijskim poljodjelskim i litoralnim djelatnostima koje sve više konkuriraju turističkim i drugim " novim " zanimanjima.
  • Kao i u ostalim otočkim sredinama i u Betini je očit demografski pad stanovništva, od primjerice 1869. - 2206, 1921. - 1505, 1948. - 1200 do 2001- 774 i 2011 - 689 stanovnika.
  • Betinjani imaju posjede na Kornatima (nešto manje od 20 %), Modravama i širem području, na Murteru i pripadajućim otocima.
  • Veće gospodarske tvrtke su Brodogradilište i marina, Betinsko turističko poduzeće i veći broj manjih obrtničkih, ugostiteljskih, uslužnih i sličnih tvrtki.
  • Na trgu zvanom " More " doživjet ćete tipičnu dalmatinsku prisnost i otvorenost, te jedinstvenost ambijenta u koji kao da je simfonijski uraslo sve ono staro, gotovo posvuda iščezlo i zaboravljeno, ali i ono što je donijelo vrijeme betona izvučnika, samo na poseban betinski način " (Josip Grbelja).

Betina je nastala u vrijeme jačanja opasnosti od Turaka u XVI. stoljeću. Osnovali su je bjegunci iz Vrane i Bosne, koji su došli kao kmetovi. Sredinom XVIII. stoljeća Betina broji 400 stanovnika. U daljnjem razvitku mjesto bilježi stalni porast žitelja, tako da početkom našega stoljeća Betina ima već 1,100 stanovnika, a uoči prošloga rata gotovo 1,500. Stanovništvo se pretežno bavilo poljoprivredom, obrađujući plodno betinsko polje i zemlje koje se nalaze nasuprot, na kopnu u Modravama. Betinjani su poznati kao vrsni uzgajači maslina, a naročito kao proizvođači mnogobrojnih vrsti kvalitetnog povrća. Ribarstvo, kojim su se bavili, nije igralo značajnu ulogu u njihovu gospodarstvu.

Od XVIII st. u Betini jača i zanatska djelatnost u kojoj naročito mjesto zauzima brodogradnja. Od 1848. god. djeluje veće brodogradilište.

Drvena brodogradnja u Betini stara je više od 260 godina i uz korčulansku je nastarija. Prve porodice i obitelji kalafata i kovača su Filipi te Urode, a zatim Žurića, Šandrića, Burtina, Bilića i drugih, sve do danas kada dolazi do njene ponovne renesanse (Filipi, Jadrešić, Fržop...).
Od Trogira do Paga jedina je Betina, koja ima brodogradilište (škver). U njemu su se izgrađivali drveni brodovi različitih oblika i veličine. Godine 1990.godine bila je proslava 250-e godišnjice osnutka tog brodogradilišta. Danas je to moderno brodogradilište, sposobno da gradi i popravlja brodove do 800 tona nosivosti.

U poslijeratnom razvitku depopulacije mjesta je manje izražena, nego je to bio slučaj u ostalim otočnim mjestima Šibenika, u čemu je sigurno presudnu ulogu imalo upravo betinsko brodogradilište i povezanost otoka Murtera sa kopnom preko mosta u Tisnome. Modernizacija jadranskih prometnica, elektrifikacija i sve uspješnije rješavanje vodoopskrbe šezdesetih godina našega stoljeća stvorili su uvjete za razvitak turizma, koji posljednjih godina i u gospodarskom životu Betine počinje igrati sve značajniju ulogu. Muška osnovna škola ustanovljena je 1867., a ženska 1921.god. Poštanski brzojav, ured otvoren je I.VI 1891. god. Od godine 18?6, ustanovljena je u Betini čitaonica i Hrvatski sokol.

Najstariji sačuvani materijalni trag Betine je kameni natpis na kući obitelji Paškvalin iz 1461. godine. Najveći dragulj mjesta koji ponosno zrači na brežuljku je barokna crkva sa zvonikom sv. Frane Asiškog iz 1601. godine. Zbog svoje stilske posebnosti betonski zvonik povjesničari umjetnosti uspoređuju sa zvonikom sv. Križa u Splitu i zvonicima Gospe od Škrpjela i Zmajevićeva mauzoleja u Perastu.

 

Betina je zasad relativno turistički razvijena, ali i dojmljiva u svojoj jedinstvenosti. Po svojim potencijalima obećavajuća i komplementarna. Raspolaže sa sljedećim receptivnim turističkim kapacitetima i mogućnostima: Brodogradilište i marina s 240 komfornih vezova, Betinsko turističko poduzeće s kampom u Plitkoj vali s 720 i Kosirini s 600 mjesta. Tu je i apartmanski i privatni smještaj u sobama sa ukupno 1350 kreveta, organizirani izleti, veći broj ugostiteljskih u drugih objekata i tvrtki, koji svi skupa pružaju zadovoljavajuću i profesionalnu uslugu. Betina je turistički zanimljiva i dojmljiva, ali ne i još dovoljno razvijena. Nadahnjuje, ispunjava i obećava.

  • U Betini su osnovane i (ili) djeluju razne društvene dragovoljne i amaterske organizacije ili udruge te slične asocijacije: Župa sv. Frane 1680., Osnovna škola 1867., Poštanski ured 1894., razne vjerske bratovštine, Zadruga za brodogradnju 1908., Mjesna čitaonica 1885., Hrvatski sokol 1906., KUD " Zora " između dva svjetska rata i ponovno 1967., Jedriličarski klub " Žal " 1950., Turističko društvo i Plivački i vaterpolski klub " Brodograditelj " 1953. godine, band " Berekini " i klapa " Kalafat ", ...
  • Betinjani su u velikom broju sudjelovali u oba obrambena, oslobodilačka i antifašistička rata: u partizanskome i Domovinskome.
  • Podno Gradine je zajedničko Murtersko – betinsko groblje sa crkvom Gospe na gradini koja je izgrađena najvjerojatnije 1688. godine. Između Betine i Murtera, koji su prostorno sljubljeni, je vrlo plodno Betinsko – murtersko polje.
  • Izvorni proizvodi i marke betinske brodogradnje koja ima status umjetničkog djela su ova plovila: gajeta, leut, ribarska koća i turističke brodice Viking i Valceri. Veći dio njih je projektni uradak " samoukog betinskog inženjera brodogradnje " Šime Šandrića.