Otok Murter je u srednjem vijeku bio naseljen i na njemu su bila formirana najmanje dva naselja. U vrijeme sve češćih pljačkaških pohoda turskih četa u drugoj polovici 15.stoljeća na cijelom prostoru šibenskog diskrita, logična je bila odluka mletačke uprave da se na neki način onemogući pristup na otok Murter. Radi obrane otoka Murtera donesena je odluka o izgradnji obrambene kule i zidina i to, sasvim prirodno, na mjestu gdje je otok najbliži kopnu. Sredstva za gradnju obrambene utvrde osigurana su 1474.godine, a utvrda izgrađena slijedeće tj. 1475.godine. Iz povijesnih dokumenata saznajemo da se na tom mjestu kanal skoro mogao pregaziti. Upravo izgradnja obrambenog zida dobar je razlog koji je sigurno mnogo doprinio preseljenju stanovništva iz od Turaka stalno ugrožavanih naselja s kopna, u sigurnije boravljenje iza novoizgrađenog obrambenog zida na otoku.
Nije moguće utvrditi točan datum preseljenja stanovništva iz obližnih naselja sa kopna na otok. Vjerojatno je taj proces trajao godinama, a po analogijama sa drugim naseljima koja su tada nastajala, moguće je da je prostor današnjeg naselja u početku služio samo kao prebježište dok traje turska opasnost, a kada bi se pljačkaške čete povukle, stanovništvo se ponovno vraćalo na stara ognjišta u Oštricu, Ivinj i Dazlinu. No, zbog sve češćih upada turskih četa dio stanovništva je konačno stalno preselio na otočnu stranu. Svakako je veći broj novih stanovnika doselio u prvoj polovici 16.stoljeća. Naime, tada, prema povijesnim izvorima, Turci ruše i pale župsku crkvu Sv. Martina u Ivinju, pa prebjeglo stanovništvo formira novu župu u crkvi Sv. Duh u Tisnom. Župa Tisno osnovana je 1548.godine.

Na jednom od sačuvanih nacrta, a koji prikazuje " Kraj in Tishno " iz 1567.godine uočava se da je crkva jednobrodna građevina sa malim narteksom, apsidom i zvonikom na preslicu. Ovo je vrijeme kada su se novodoseljeni stanovnici ustalili u svojim novim domovima i započinju sa izgradnjom čvrstog naselja. Na spomenutom nacrtu kuće stanovnika Tisna su još skromne prizemnice sa slamnatim krovovima, a i brojem ih je vrlo malo. No, ubrzo naselje dobiva sve karakteristike ruralnog otočkog naselja sa kamenim kućama i repertuarom uobičajenih arhitektonskih detalja koji se susreću i u drugim otočkim naseljima (balatura, slar, nadsvodeni prolazi, luminari, uske isprepletene ulice i dr.)

Položaj Tisnog na sudaru otoka i kopna davao je naselju neke prednosti u odnosu na ostala mjesta na otoku. Uskoro, iako najmlađe naselje na otoku, postaje najznačajnije. Poseban impuls dobiva krajem 17. i početkom 18.stoljeća kada u Tisno doseljava nekoliko obitelji iz Italije. Tisno je jedno od rijetkih otočnih naselja u koje su doseljavali Talijani. Upravo u to vrijeme evidentnog napretka naselja, jačanja gospodarske osnove i povećanja stanovništva grade se značajni svjetovni objekti, gospodarsko stambene kuće, s karakteristikama dalmatinskog baroka kakve su se gradile u dalmatinskim gradovima. Posebno se svojom kvalitetom ističu kuće obitelji Gelpi i obitelji Banchetti. U 19. stoljeću gradi se kuća koja ima izrazitu arhitektonsku kvalitetu, a u njoj je bila smještena općinska uprava.