02.04.2021, 10:09h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (1)

 

Sljedećih tjedana na našoj stranici donosimo feljton u nastavcima pod nazivom Tisno i Tišnjani kroz stoljeća iz pera Branka Pavlova.

 

Piše: Branko Pavlov

Tisno svoj naziv duguje morskom tjesnacu uz kojega je nastao.

U 16. stoljeću najčešće se naziva latinskim imenom Stricto, Strictus,  odnosno Stricto Murtarii (Murterski tjesnac) ali se pojavljuje i hrvatski naziv Tisno prilikom spomena jedne Tišnjanke iz obitelji Jurčević. Također, na jednoj skici naselja iz 1567. godine spominje se kao Kraj in Tischno dok se od 17. pa do početka 20. stoljeća najčešće koristi talijanski  naziv Stretto, odnosno hrvatski Tiesno. Nakon 1. svjetskog rata pa sve do 1991. godine prevladava naziv Tijesno, a onda, nakon peticije mještana, poprima današnji oblik imena - Tisno.

Za vrijeme francuske vladavine Dalmacijom (1797. – 1813.) ,Tisno je 1811. godine postalo općinsko središte obuhvaćajući naselja otoka Murtera te Zloselo (Pirovac), Putičanje, Dazlinu, Dubravu, Ivinj, Tribunj, Vodice, Žirje i Kaprije.

Kao administrativno sjedište i dobivši resurse, odnosno ustanove i urede za potrebe stanovništva, Tisno se tijekom 19. stoljeća razvijalo brže od svih ostalih mjesta u okruženju. Među ostalim, ustanovljen je carinski ured, ured financijske kontrole, otvorena je dvorazredna škola, poštanski i brzojavni ured, lučko povjerenstvo, započela je s radom obvezna šestogodišnja škola, a  serdariju, odnosno oružništvo, imalo je i prije (1781.).

Koliko je Tisno u to vrijeme bilo značajno općinsko središte govori i to što ga je 15. travnja 1875., na svom obilasku Dalmacije, posjetio car Franjo Josip I.

Biskup prvi stanovnik Tisnoga

Postanak i razvitak Tisnoga bio je slijed povijesnih okolnosti u kojima su važnu ulogu odigrali šibenski biskupi, odnosno Šibenska biskupija koju možemo, s velikom vjerojatnošću, nazvati utemeljiteljem mjesta, a šibenskog biskupa prvim stanovnikom.

Naime, na prvi do sada pronađen spomen Tisnoga kao naselja nailazimo u spisima šibenskog bilježnika Mihovila gdje u jednom ugovoru iz 1415. godine stoji da je na otoku Srimcu, u mjestu zvanom Tisno (…in insula Srimac in loco vocato Tisno…) i to u kući šibenskog biskupa Bogdana (… in habitatione domini Bogdani episcopi Sibenicensi…), ugovoreno vjenčanje između Advege, kćeri Mihovila Dragojevića, i Danijela, sina Tome Jurića… .(K. Juran: Tišnjanska matica krštenih i vjenčanih…, 2015.)

Bogdan Pulšić imenovan je šibenskim biskupom početkom 1402. i ovu je dužnost vršio do smrti, a pretpostavlja se, do početka 1436. godine jer se ne zna točan datum kada je preminuo. Bio je darovit različitim vještinama i za života je svojim izuzetnim znanjem poticao na katoličku vjeru. Njegovo ime vezano je i za početak izgradnje šibenske katedrale za što je sakupljao novac 26 godina (F. A. Galvani: Il Re d' armi di Sebenico, Venecija 1884.).

Biskupska kuća, odnosno rezidencija, nalazila se na otočnom dijelu današnjeg Tisnoga. Nismo pronašli podatke je li sagrađena prije ili nakon 1412. godine kada je Šibenik pao pod mletačku vlast koja je dio zemljišta, neposredno uz Murterski tjesnac, gdje se nalazila biskupska kuća, dodijelila Šibenskoj biskupiji. Ostali dio otoka je, inače, u to vrijeme bio u vlasništvu šibenskih plemića braće Dragojević.

Velika je vjerojatnost da se iz nje nadgledalo i upravljalo biskupijskim imanjima na području naselja Oštrica i Ivinj koja su bila vlasništvo biskupije, a stanovnici ovih sela kmetovi Šibenske biskupije.

Kuća i dvor kao i crkvica sv. Ante (sagrađena 1691.), koja je služila kao kapelica šibenskih biskupa, nalazili su se na Rudini, na mjestu velike zgrade koju je pred 2. svjetski rat sagradio trgovac Roko Meštrov, a u kojoj je od 1952. do 1998. bila osnovna škola.

Zbog sve češćih upada turske vojske na ovo područje krajem 15. stoljeća, Oštričani i Ivinjani  (Ivinjari) potražili su sigurnost i utočište preko morskog tjesnaca i, vjerojatno, uz  dozvolu Biskupije, započeli formiranje novog naselja koje je trajalo desetljećima kasnije.

Pretpostavlja se da su prvi stanovnici bili iz sela Oštrica koje se nekad nalazilo, otprilike, gdje danas prolazi cesta od uvale Luka prema Jazini. Oni su se naselili na najstarijem dijelu današnjeg Tisnoga, na Ratu, dok su Ivinjani ili Ivinjari, kako ih naziva mjesno stanovništvo, naselili središnji otočni dio Tisnoga.

 Do konačnog formiranja novog naselja, ako to možemo tako kazati, došlo je sredinom 16. stoljeća kada je 1548. godine ustanovljena župa Tisno, a crkva Sv. Duha, koja je sagrađena vjerojatno koju godinu ranije, bila posvećena (K. Juran).

                                                               

 Nastavlja se…