09.04.2021, 13:29h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (2)

 

U nastavku donosimo drugi dio feljtona Tisno i Tišnjani kroz stoljeća iz pera Branka Pavlova.

 

Piše: Branko Pavlov

Dvije populacije, jedno naselje

Zašto je crkva posvećena Duhu svetom možda treba tražiti u činjenici da su Oštričani posebno slavili treću božansku osobu. Naime, pri crkvi Sv. Martina na Ivinju, koja je u vrijeme osnivanja Šibenske biskupije (1298.) bila župna crkva, postojala je bratovština Sv. Duha čiji su članovi većinom bili Oštričani, a uz to u crkvi se nalazio i oltar posvećen svetom Duhu kojeg su održavali članovi istoimene bratovštine.

Godine 1518. spominje se Cvitan Bačinović kao gaštald  bratovštine Sv. Duha od Oštrice, a ova bratovština je 1577. imala i svoju kuću u Tisnome.

Kod izbora titulara tišnjanske crkve, pretpostavljamo, prethodio je dogovor između dviju seoskih populacija, a presudilo je to što su Oštričani bili prvi koji su naselili Tisno i bili u većini dok su, vjerojatno, kompromisom za svog nebeskog zaštitnika izabrali svetog Martina, titulara ivinjske crkve.

Premda su Oštričani i Ivinjani (Ivinjari) nakon preseljenja činili jedno naselje, ipak, bile su to, kao što je prethodno rečeno, odvojene populacije, a posebnost se očitovala i u biranju seoskih sudaca. Naime, za razliku od drugih naselja šibenskog kraja, u kojima su se birala dva suca, u Tisnome su se birala četvorica. U jednom dokumentu 1565. godine spominju se suci „Tisnoga Ivinja“ Ante Žarković i Ive Caljinović te suci „Oštrice u Tisnome“ Vit Vučinović i Pave Bogovinović (K. Juran: Toponimija otoka Murtera, 2010.).

Ipak, bez obzira što su to bile dvije populacije, čini se da su živjeli u skladu jer, u do sada pronađenim spisima, ne nailazimo na veće prijepore između njih osim u slučaju korištenja dvaju mlinova za masline koja su se nalazila na Luci. Naime, mlinovi su zajednički korišteni ali nakon nejasnoća koliko ih tko koristi odlučeno je da populacije koriste svaka svoj mlin.

Opasnost od Turaka

Gotovo dvjesto godina, od kraja 15. stoljeća do 80-tih godina 17. stoljeća, Tišnjani i drugi stanovnici otoka Murtera živjeli su u strahu i nesigurnosti od mogućih turskih upada.

Početkom 1521. Turci su spremali napad na otok iz pravca Vranskog jezera, a isto su pripremali i 50-tak godina kasnije (1572.).

Godine 1548. Turci provaljuju do Ivinja, pljačkaju i pale kuće, a stanovništvo bježi u Tisno (A. Colić: Iz prošlosti Tisnoga, 1980.).

Kada su 1573.  godine Turci i Mlečani potpisali sporazum o razgraničenju, Turcima je ostala Dazlina (koju su dvije godine ranije osvojili) Grabovci, Putičanje i Velim, a Mlečanima, uz otok Murter, pripali su još Ivinj i Zlosela (Pirovac).

Godine 1554. u Tisnome je živjela 51 obitelj, a naselje je brojilo 362 stanovnika, od čega je 221 stanovnik bio iz 30 obitelji Oštričana, a 141 stanovnik iz 21 obitelji s Ivinja.

Tridesetak godina kasnije, 1585., Tisno je imalo 467 stanovnika od čega 117 žena više nego muškaraca.  Do kraja stoljeća stanovništvo se još povećavalo pa je 1599. godine Tisno imalo 574 stanovnika. Usporedbe radi Murter je te godine brojio 470, Betina 187, a Jezera 183 stanovnika.

Ni nakon sporazuma o razgraničenju, opasnost od turskih upada na otok nije prolazila pa je u svrhu obrane u Tisnome, najvjerojatnije nedugo nakon Ciparskog rata (1570.-1573.), izgrađena obrambena kula. Za pretpostaviti je da je baš u njoj bila zatočena skupina senjskih uskoka 1589. godine. Naime, u Prospetto cronologico della storia della Dalmazia (Zadar, 1878.) nailazimo da su se te godine nakon uspjele obrane Senja od Turaka, uskoci spustili (vjerojatno brodovljem) do blizu Obbrovazzo (Obrovac) i Narente (Metković) i opljačkali okolna sela, a selo Clissa (Klis), naseljeno Turcima, zapalili. Na njihovom povratku bili su zarobljeni od Mlečana (s kojima su, također, bili u neprijateljstvu) i zatvoreni u Tisnom ali su preko noći pobjegli (…Nel ritorno sono chiusi dai Veneti nello Stretto di Morter; ma nottetempo essi fuggono…).

Ova obrambena kula vjerojatno je bila u ruševnom stanju ili na neprikladnom mjestu, jer1606. godine u izvješću nadležnima u Veneciji šibenski knez ističe kako je otok Murter od kopna udaljen svega trideset koraka te je lako gazom prijeći more koje nije dublje od jedne i pol stope. I kako je dalje naveo, otočani su spremni dati sav potrebni materijal ako Vlada dozvoli izgradnju kule za obranu. Čini se kako ovo traženje nije tada urodilo plodom jer je zahtjev za izgradnjom kule upućen i 1614. godine.

U međuvremenu, kako bi se zaštitili od osmanskih napada, Tišnjani su držali straže, kako na državnoj granici, tako i uokolo svojih polja – navodi Kristijan Juran u knjizi Tišnjanska matica krštenih… kao i to da je unatoč nemirima

postojala trgovina pa i prijateljstva između osmanlija i otočana.

Kao primjer navodi kako je 1617. godine na Luku kod Tisnoga došla osmanska karavana s teretom pšenice i da je tom prigodom svećenik don Juraj Despotović osmanskom trgovcu Halilu Seferu Hodžiću (kojeg spominje i kao kućnog prijatelja) dao određenu količinu smokava za nešto pšenice.

                              

Nastavlja se…