27.08.2021, 12:21h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (22)

 

Piše: Branko Pavlov

 

Narodnjačka općina Tisno za spomenik autonomašu Nikoli Tommaseu

Već prije spomenuti Šibenčanin Niccolo Tommaseo, dalmatinski i talijanski književnik, jezikoslovac, esejist, novinar, političar, autor  brojnih djela na talijanskom i hrvatskom jeziku, preminuo je u Firenzi 1. svibnja 1874.  u 72. godini. Bio je i najpoznatiji autonomaš svojega vremena ali cijenjen i od narodnjaka što dokazuje i sljedeći primjer. Naime, odmah nakon njegove smrti u Šibeniku je pokrenuta inicijativa da mu se podigne spomenik u što se uključila i narodnjačka Općina Tisno. A kako je bilo na sjednici Općinskog vijeća općine Tisno, održanoj 4. srpnja 1874. , kad se raspravljalo o tom pitanju, čitamo desetak dana poslije u listu Il Dalmata iz pera tišnjanskog dopisnika:

Tisno, dne 4 srpnja.

Nečuveni primjer. Dočim, nesamo u Dalmaciji, koljevka neumrlog Tommasea, doli po cielom izobraženom svietu, slavi i štuje se ime glasovitog i uzvišenog Dalmatinca, ota slava ovdi mu je uzkraćena.

Čujte! Danaske bi sjednica obćinskog vieća te potle dugog pretresanja raznih predmeta dnevnog reda, gosp. Načelnik Marinovich u malo, ali vrućim riećima, izkaza što se po Dalmaciji i vani radilo i sveudilj radi se, za sve to većma proslaviti slavno ime Tommasea, i umoli vieće nek uoblasti i ovu obćinu da se sdruži s ostalim izobraženim svietom te priteće s malenom žrtvom, k podizanju spomenika, na slavu vječitog muža.

- Rieči Načelnika ganule su i živo dirnule dobromisleće viećnike i dadu povoda gos. K. Cerveli da podnese predlog.

Vidivši tisne novčane okolnosti ove obćine, nek se udiele u tu svrhu 50 fior. iz blagajne sveukupne obćine.

Petdeset forinta! Kad je čuo prisjeda (noto in Giudea) Šperljan, kao izvan sebe, namrgodi lice, oči i izkesiv zube skoči: Što, petdeset forinta da se dadu za Tommaseov spomenik? Aja! Tomu se protivim. Čemu je on zaslužio? Ako li je mudar bio to je za se bio; pa nije se tomu ni čuditi, jer tako ga Bog nadario, dakle slava Bogu a ne njemu tudje.

-  Da pobije ovakovi nesmodni sud o Tommaseu, digao se gosp. Salamun bivši načelnik, i spazi da Tommaseo je bio velik čovjek, kakvih majka ne radja tako lahko; da njemu današnji viek napredka i prosvjete mnogo je dužan, buduć  pokojnik dao 190 djela na svietlost vieka, kao: Povjestničar, dušoslovac, državoslovac, politik i napokon kao pobožan kršćanin; dakle da i zaslužuje jednu vanrednu slavu i štovanje sa strane svega izobraženog svieta, a ponajviše od majke Dalmacije.

Ali namjesto da ove rieči Salamunove opomene Šprljana vulgo „posji perac“ to njemu bi uzrokom da izgubi i ono jole pameti što u šupijoj tikvi mu zaostalo bilo, te prihvati u svojoj neumitnosti: Možda Tommaseo je bio višjeg staža negoli ja ali koliko drugih ima na svietu što su višji od njega, a što se tiče drugog, neznam baš za stalno, dali je on toliko zaslužan.

Ovo nerazborito sudenje o proslavljenom mužu, buduć da mračnjak k mračnjaku ide, privuče k Šprljanu njekoliko njemu prilični, tako da pri glasovanju, predlog Cervele, osta u manjini.

Sad, sav zadovoljan u svojoj zlobnoj duši, misljaše jadan da je njekakvu veliku pobjedu obdržao, ali ti mu brzo čemerom posta radost ota.

Načelnik ustade na obranu i da iztumači, onim zasljepnikom što se povuklo bilo za njim, velike zasluge pokojnog muža; tako da pri predlogu Načelnika, da se udieli iz novca odlomka Tiesno 25 forinta, a i kod onog M. Jakovčeva, da na ime Betine-Murtera dade se 10 forinta za spomenik Tommaseov dobi se asolutna većina. (Samo su vijećnici iz Vodica bili protiv.)

Dočim „slava“ kličemo Načelniku i Jakovčevu i manjini Vijećnikah što hrabro i sviestno obiše napadanja jednog glupea, nemožemo za dosta prečuditi, kako ostali Viećnici Vodički nisu se ugledali u primjer Načelnika i Jakovčeva da poprave što njihov zastupnik i glavar okalja.

- Ali možda oni htjedoše dokazati njihovom tvrdokornošću, da u Vodicama ne poznaju se, dapače  niti se kada čula uzvišena djela Tommasea, ovog neumrlog sina slave i ures Dalmacije, i tako svietu pokazati na kom su stepenu izobraženosti u istini, slava im.

Što se Šprljana tiče, mi se njemu nečudimo jer navika je njegova crniti i protiviti se plemenitim djelom… .

Spomenik Nikoli Tommaseu podignut je u Šibeniku dvadesetak godina kasnije, odnosno 1896. godine, a otkrio ga je tadašnji šibenski gradonačelnik i narodnjak Ante Šupuk. Nalazio se na mjestu današnjeg spomenika Petru Krešimiru IV. , a srušili u ga nepoznati počinitelji 1945. godine.

Iz gornjeg teksta može se zaključiti kako tadašnji načelnik Općine Tisno Josip Marinović i nije bio toliko nepismen kako su ga opisivali tišnjanski autonomaši pri njegovom izboru i preuzimanju Općine u narodnjačke ruke.

                                                              Nastavlja se…