TISNO I TIŠ NJANI KROZ STOLJEĆA (25)

Piše: Branko Pavlov

Ulje jeftinije od vina, a prerada potrajala do svibnja

Prema popisu stanovništva od 31. prosinca 1890., a kojeg je izdala statistička središnja komisija u Beču 1894. godine, na području Općine Tisno (prije odvajanja Vodica) bilo je 1888 kuća u kojima je živjelo 8729 stanovnika od kojih je bilo 4444 ženskih i 4285 muških stanovnika.

U Tisnome je tada bilo 326 kuća i 1451 stanovnik (ženskih 753, muških 698), a u Dazlini je u 14 kuća živjelo 86 stanovnika s istim brojem ženskih i muških. U Dubravi je, također, bio isti broj kuća kao u Dazlini ali sedam stanovnika više, a jedan muški stanovnik manje od ženskih. Na Ivinju je bilo šest kuća i 33 stanovnika od kojih 15 muških i 18 ženskih dok se jedna kuća nalazila i u Gračini (Rastovac) bez zabilježenih stanovnika.

Broj stanovnika u ostalim mjestima tadašnje Općine Tisno:

Betina 1139 (Selo 1058, Zdrače 81), Jezera 610, Murter 1420 (Selo 1176, Hramina 244), Tribunj 674 (Selo 625, Sovlje 31, Trnkuća 18), Pirovac 1113 (Selo 919, Putičanje 100, Slakovac 42, Škriline 42, Varoš 10) i Vodice 2110 (Selo 2019, Dražice, Kozara, Poljičkov brig 13, Pišće 33, Rakitnica 9, Stajice 18, Vrbica 18).

Prema tom popisu na području Općine bila su četvorica stanovnika grčkoistočne vjere (tri u Vodicama i jedan u Tribunju) dok su se svi ostali izjasnili kao rimokatolici. Također, 8689 stanovnika je navelo da im je jezik kojim se služe  hrvatski, a tridesetorica da im je to talijanski i to njih devet u Tisnome, osam u Pirovcu, po petorica u Murteru i Betini te trojica u Vodicama.

Prolazeći tih godina Murterskim kanalom, Giuseppe Modrich će u svojim Bilješkama i uspomenama s putovanja (Torino-Roma 1892.) zapisati:

…U visini Tisnoga vide se stabla maslina, badema, smokava, a nekoliko se otočića izdiže iz zaljeva. Tada kanal prestaje, a pogled se pomiče prema jugozapadu, prema obalama Italije, prema širokom moru… .

U godini kad je tiskan ovaj putopis (1892.) ponovio se dobar urod maslina poput one iz 1884. kad je prerada ulja na otoku potrajala do svibnja i kad se ulje prodavalo jeftinije od vina (!). (K. Juran).

Tih godina u Dalmaciji je postojalo Poljoprivredno društvo kojeg su članovi bili i Tišnjani: prof. Pave Matković, Jere Obratov, Petar Matković, Mate Matković, Andrija Banchetti, Frane Pasqualin, Ivan Piljac, Giulio Pasqualin, Kažimir Salamun, Frane Gelpi i Frane Salamun. (L'economista, 10.2.1895.)

Obitelj Mazzura

Tijekom 19. stoljeća obitelj Mazzura, kao jedna od najbogatijih i najutjecajnijih obitelji, dala je veliki doprinos životu Tisnoga, a pripadnik ove obitelji dr. Šime Mazzura ostavio je dubok trag u hrvatskom novinstvu, odvjetništvu i politici na kraju 19. i početkom 20 stoljeća.

Povijest tišnjanske obitelji Mazzura istraživao je Zagrepčanin Milovan Buchberger koji je svoja saznanja objavio u kulturnom magazinu Gordogan 2015. godine pod naslovom Skice za portret tišnjanske porodice Mazzura, a kojima se u većem dijelu koristimo.

Prvi iz ove obitelji spominje se Luka Macura koji se oko 1740. godine iz Kistanja doselio u Tisno i oženio Tišnjanku iz obitelji Marov preuzimajući uz svoje i ženino prezime.

On je imao sina Vitu koji se u siječnju 1767. oženio Matijom Mijch (Mić) s kojom je imao četvero djece. Sinove, Šimu (r. 1768.) i don Josipa (1776.-1848.) te dvije kćeri, Ivanu, udanu Šimat (1774.- 1848.) i Anicu (r. 1789.).

Šime Mazzura (djed dr. Šime) vjenčao se 1797. s Anticom Olivari i imali su troje djece, Ivana (1807.-1876.), te Matiju i Justinu.

Već krajem 18. stoljeća obitelj Mazzura u posjedu ima veliki broj vinograda i maslinika, kasnije i malo brodogradilište na Ratu (današnji trg Marka Stegića Hrge), a don Josip uvodi obitelj i u ribarstvo.

Poslovni i društveni uspjeh ove obitelji započinje 1824. godine kada mladi Ivan otvara obrt za proizvodnju svijeća, odnosno voštarnicu, čemu zasigurno može najviše zahvaliti svom stricu don Josipu koji je od 1794. pomoćni župnik u Tisnome.

Četiri godine kasnije, 1828, Ivan se ženi s Marijetom Lubin iz Trogira koja je imala još jedanaestero braće i sestara među kojima je bilo i svećenika i trgovaca koji su, zasigurno,  doprinijeli prodaji svijeća.

I Ivanova obitelj bila je mnogobrojna. Iz tišnjanskih matica rođenih saznajemo da je Marijeta rodila petnaest puta. Nažalost, bila su to vremena kad se često čulo "brencanje" malog zvona s kampanela (zvonika) koje je javljalo da je preminuo "anđeo", odnosno dijete  koje ne bi navršilo niti godinu dana. Ipak, duži vijek imalo je osmero njihove djece. Uz već spomenute, dr. Šimu (1840.-1918.), Vinka (1837.-1868.) i Lovru (1853.-1941.) prve poštanske službenike te Josipa (1850.-1926.) dugogodišnjeg načelnika Općine Tisno to su još Frane  (1842.-1881.) koji je bio natputar, Ante (1835.-1894.) nadžupnik crkve sv. Duha i Nikola (1854.-1912.) učitelj te Petronila (1839.-1874.).

                                                   Nastavlja se…