TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (29)

Piše: Branko Pavlov

(Ne)prilike tišnjanskih poljoprivrednika i ribara

Teški položaj vinogradara zbog filoksere trajao je cijelo prvo desetljeće 20. stoljeća pa je i u siječnju 1910. to bila tema na sjednici Dalmatinskog sabora u Zadru. Zastupnik dr. Mate Drinković je tada iznio prijedlog da Vlada odredi doprinos od 60 tisuća kruna godišnje za dodjelu beskamatnih zajmova za obnavljanje vinograda. Iz rasprave se vidi da je općinama Rab, Šibenik i Tisno već odobren zahtjev za zajam ali nije i isplaćen dok se molbe općina Zlarin, Vodice, Biograd i Drniš razmatraju (Hrvatska rieč, 26. 1. 1910.)

U svibnju je, pak, u Tisnome osnovana i Blagajna za štednju i zajmove za obćinu Tiesno u svrhu pomoći poljoprivrednicima kojoj je na čelu bio općinski liječnik dr. Dragomir Montana, a njegov zamjenik tišnjanski župnik don Ante Šare (Hrvatska rieč, 18. 5. 1910.).

Ipak, te 1910. godine vinogradi su na području Općine Tisno bili spašeni od filoksere i grožđe je dobro rodilo, međutim, pri kraju jematve, sredinom listopada, poljoprivrednike je zadesila druga nedaća. Nevrijeme, praćeno krupom, nanijelo im je nove štete.

… Sadove loze uništila, masline sasma otukla, a na stotine ptica i divljih golubova poubijala. Padala su zrna u težini od 10-15 dekagrama. Zahvatila je Vodice i opatrnula Tiesno. Šteta iznosi više hiljada kruna…

Zbog velikih šteta izazvanih ovom nepogodom na sjednici Sabora u Zadru zastupnik dr. Drinković podnio je hitni prijedlog za dodjelu pomoći ovim općinama što je i prihvaćeno.

Godinu dana kasnije, odnosno u studenom 1911., ponovo je jako nevrijeme i povodanj nanio veliku štetu tišnjanskim težacima. Zastupnik u carevinskom vijeću dr. Ante Dulibić tada je obišao pogođenu tišnjansku općinu te u prosincu na sjednici u Beču zatražio pomoć za nanesenu štetu (Hrvatska rieč, 3. 9., 15. i 22. 10. 1910., 1. i 6. 12. 1911.).

A tišnjanskim ribarima koji su u moru pronalazili dio rješenja svoje egzistencije najveći protivnik bila je migavica.

List Il Dalmata u srpnju 1898. u dva navrata objavljuje dopis iz Tisnoga o štetnosti ribolova na ovaj način. Najprije, 2. srpnja, čitamo kako je još u prosincu 1897. iz Tisnoga upućena žalba pomorskoj vladi u kojoj se o tome govori, … a budući da od toga vremena nisu donesene nikakve odluke i odredbe još jednom ukazujemo na ozbiljne probleme koje donosi ova vrsta ribolova… te se napominje kako se zabranom migavice može spasiti ogromna količina ribe poput trlja, bugava, arbuna, liganja itd…. od kojih stotinu zna biti samo u jednom kilogramu!..

Dvadeset pet dana kasnije ponovo u istom listu izlazi članak u kojem se preporuča kako treba nadzirati i druge mreže koje love po dnu, a što se zanemaruje te se kao primjer navodi pirovački zaljev u kojem se nakon nekoliko godina, od kada su Pirovčani zabranili lov migavicom, opet znalo, u pojedinim slučajevima, uloviti na desetke trlja od 12-15 dekagrama i arbuna od pola kilograma.

Vapaj iz tišnjanske općine, da se zabrani ribolov migavicom, uslišan je tek nekoliko godina kasnije, odnosno 1905., kad, na temelju ministarske odluke iz 1884. godine, Lučko poglavarstvo u Zadru nahodi zabraniti tjeranje ribolova sa svakom mrežom strujećom po dnu od uvale Jazina preko otoka Sustipanca do kopna.

Migavica nije bila i jedini problem tišnjanskog ribolova u to vrijeme.

U tišnjanskoj luci problem je bio lov na skuše pa je Pokrajinska vlada u Zadru, odnosno Lučko zdravstveno poglavarstvo, u rujnu 1903. godine donijelo:

Poseban pravilnik

za lov skuša u luci Tiješnjanskoj i obližnjim vodama

Svim stanovnicima općine Tiješnjanske kao što i drugim tugjincima u njoj nastanjenim dozvoljen je lov skuša na povraz (tunja) u Murterskom kanalu uopće, a napose u luci Tiješnjanskoj i obližnjim vodama bilo s usidrenim brodicama, bilo s brodicama na vesla ili na jedro koje bi rabile panel.

Lov skuša na udicu može da se preduzme u svako doba dana i noći uz slijedeće uvjete:

1.) svaka brodica namijenjena ovom lovu ima da bude prijavljena u K. Lučkom uredu koji će voditi poseban upisnik i ubilježiti ime vlasnika ili one osobe koja će se zvati odgovornom za slučajne prekršaje proti odredbama ovoga pravilnika;

2.) u slučaju lova panelom na vesla ili na jedro, brodice će biti vogjene tako da im se pravac ne križa s pravcem drugih brodica: obveznim je naprama tomu istosmjerni pravac uz daljinu ne manju od 20 m;

3.) u slučaju lova na mjestu brodice ne mogu da se usidre na manje od 5 m daljine jedna od druge….;

4.) brodice se usidruju na redove potom, druga nadošla brodica mora uvijek da se usidri na 5 m daljine desno ili lijevo o prve, pa tako sve naprijedi;

5.) kad je jednom lov počeo, nesmije se više, da se ne štropota i plaši, promijeniti mjesto usidrenja, izim ako bi odnosni upravitelj brodice htio da se kani lova ili bi htio da, uz neophodan oprez , krene put drugog lovišta, barem 200 m daleko;

6.) zabranjeno je uopće, a po gotovo pak na 200 m polu-promjerne daljine od usidrenih brodica koje love, svako bucanje veslima ili kojim drugim sredstvima, te bi se mogla da zaplaši ili razgoni riba koja se mekom rabi i približava;

7.) usidrene brodice mogu da upotrebe svjetiljke acetilenskim plinom ili one drugog kojeg sustava, svrhom da privlače ribu koja se onda na udicu lovi; uporaba tih svjetiljka ograničena je na mračnu doba noći kad nije mjesec na obzorju.

U slučaju budućeg razvitka lova skuša u vodama Tiješnjanskim, putem ljetnih mreža uz svjećalo ili svjetiljku, ili putem prostih mreža, stajačica, bilo pri dnu, bilo obješenim na obična barilca i putujućim morskom strujom, ovi novi načini lova, preduzeti samo po ribaru od zanata sa brodicama registrovanim i namijenjenim profesionalnom ribanju, biti će pri sjevero-zapadnoj starni ograničeni s umišljenom crtom koja se proteže od uvale jezerske dirajući južne krajeve ostrva „Školjića“ i „Borovnik“ te dopire do odgovarajuće točke kopna.

Prekršaji proti ovome pravilniku, u koliko odnosni učin ne bi upadao pod opće kaznene zakone, biti će kažnjeni u smislu ministarske naredbe 30. rujna 1857. globom do 200 kruna ili zatvorom od 6 sati do 14 dana;

Odnosno na postupak vrijede pravila namijenjena kazni za prekršaje pomorskoga redarstva, poimenice članka 40, 41 i 42 ministarske naredbe 5. prosinca 1884.;

Ovaj pravilnik stupa u krijepost danom 1. siječnja 1904..

Nastavlja se....