TISNO I TIŠ NJANI KROZ STOLJEĆA (3)

Skica Tisnoga iz 1711. godine (Toponimija otoka Murtera, Zadar 2010.)

Piše: Branko Pavlov

Izaslanik rimske stolice u Tisnome

Zadnji svoj napad na Tisno i otok Turci spremaju krajem 1646. godine, ali nakon što su se u Tisnome, po naredbi providura Foscola,  usidrile naoružane lađe, Turci odustaju od napada.

Šest godina ranije, odnosno 1640., u Tisno je prispio zanimljiv gost, redovnik o. Pavao Pelizzer iz Rovinja. On je kao izaslanik Rima putovao preko Dalmacije u Bosnu da izvidi i izmiri tamošnju situaciju u katoličkoj crkvi kojoj je, uslijed raznih okolnosti a ponajviše turskog zuluma, prijetio razdor. U Tisno je stigao, najvjerojatnije, predvečer jednog dana sredinom veljače i prenoćio što opisuje u svojoj Memoriji, odnosno Izvještaju o Bosni godine 1640.:

… Na pokladni četvrtak stigao sam u Tisno, selo na Murteru i primljen sam u kuću izvjesnog Nikole Orade koga u mjestu zovu Mikola Ovratić. Ovaj je imao ženu, 9 kćeri i nevjestu udovicu. Poslije večere najviše smo govorili o dalekim zvijezdama. Smjestili su mi slamnjaču usred kuće. Imali su tako dobar primjer odanosti da kad sam legao u krevet sve su te mlade djevojke stiskale pokrivače oko mene kako mi ne bi naškodio vjetar bura koji je puhao kroz pukotine na vratima. A bila je okrutna hladnoća. Učinili su to s velikim dobročinstvom i s velikom jednostavnošću.

Sutradan je, kako piše u svom izvješću, o. Pavao otišao na Krapanj gdje je bio gost tamošnjih redovnika te prisustvovao pokladnim svečanostima. (Starine na sviet izdaje Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb 1890.)

U vezi njegovog dolaska u Tisno nameće se pitanje kako to da se nije javio tišnjanskom župniku i prespavao kod njega. Odgovor možda leži u tome što je već padala noć, a on je, tražeći prenoćište, pokucao na vrata prve kuće na koju je naišao. Za pretpostaviti je da ni domaćin, koji ga je primio, nije znao tko mu je gost.

U vrijeme turskih osvajanja zasigurno je veliki broj ljudi s područja Tisnoga, Ivinja i Dazline stradao poginuvši u borbi ili su bili odvedeni u ropstvo, a bilo je i onih koji su se istakli u borbi protiv Turaka. Tako su se za Kandijskog rata (1645. - 1669. ) posebno istakli Andrija i Martin Perinović koje u svom djelu, Razgovor ugodni  naroda slovinskoga, a u pjesmi Kotarski vitezovi za Kandijskog rata, spominje  Andrija Kačić Miošić:

…Još mi kaže zmaja ognjenoga,

kapetana, pobre, od Tisnoga,

po imenu silu Andrijaša,

a plemena od Perinovića.

Koji često u četu iđaše i

 junačke glave odsicaše.

On porodi zmiju od mejdana,

po imenu Martin kapetan.

Junački je Martin vojevao,

ljute rane Turkom zadavao.

Ne čudi se pobratime mili

jer su tada na krajini bili!

Od stotinjak prezimena stanovnika Tisnoga koja se spominju u Maticama krštenih i vjenčanih od 1608. do 1638. (K. Juran) spomenut ćemo njih po desetak podrijetla iz Oštrice i Ivinja. U zagradama je ishodišni rod prezimena.

Iz Oštrice su: Bačinović, Bogovinović, Crvelin (Bačinović), Despotović, Frkić (Bogovinović), Grgurinović (Vučinović), Meštrov (Despotović), Ovratović (Vučinović), Šimatović (Vučinović), Žaknić… .

Iz Ivinja su: Božinović (Grbičić/Bošnjačić), Burić (Grbičić/Bošnjačić), Čaglinović, Ćaberičin (Pekičević), Gusić, Lampalović (Vlahović, Juretin),  Lopočić, Mišev (Tolić), Pavlović (Vlahović, Juretin), Pekičević (Dabiživljić)…

Već je spomenuto kako su tišnjanski težaci većinom bili kmetovi radeći na posjedima Šibenske biskupije zbog čega ih još početkom 18. stoljeća mletačke vlasti nazivaju "obrađivačima zemlje".  Međutim, bilo je i slobodnih seljaka koji su morali plaćati desetinu uroda mletačkim vlastima. Također bavili su se i stočarstvom što pokazuje podatak da su 1667. godine Tišnjani imali 30 grla krupne, 500 grla sitne stoke i 50 tovarne. Te godine Tisno je imalo 150 muškaraca za oružje, 300 dječaka, 490 žena i djevojaka i 94 starca (Šibenski list, 18.8.1954.). 

Najvjerojatnije zbog nemogućnosti da se zbog turskih upada više posvete poljoprivredi, Tišnjani su se, da bi se prehranili, bavili i ribarstvom pa su  1690. godine imali 30 brodova koliko i Murter, a 4 manje od Jezera.

Iste godine Tisno je zadesila i velika nesreća kada je krajem kolovoza u mjestu počela harati kuga od koje je u sljedećih pet mjeseci, odnosno do 27. siječnja 1691., kad je prestala, umrlo 588 stanovnika (A. Colić).