08.11.2021, 12:16h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (32)

 

Piše: Branko Pavlov

 

„Sokol“ u službi naroda

Nakon Šimuna Alborghettija, vođenje tišnjanskog „Hrvatskog sokola“ , 1906. godine, preuzima narodnjak i poduzetnik Roko Orada.

Osnivanje „Sokola“, kao vanstranačkog društva u kojemu su prevladavale hrvatske ideje, nije baš „sjelo“ mjesnim talijanašima što se vidi i iz teksta napisanog u listu Il Dalmata 1. rujna 1906. godine:

I ovdje su, kao i u nekoliko drugih mjesta u provinciji, prije oko godinu dana osnovali takozvano društvo „Sokol“. Njihovi statuti odmah su odobreni, a da se želi osnovati društvo protiv Hrvata, statuti bi bili odobreni za pet godina ili – nikad.

Budući da Društvo nema vlastitih sredstava, pomaže ga općina. Svake subote dolazi učitelj iz Šibenika učiti članove gimnastici. Maestra plaćaju 10 kruna, daju mu smještaj, hranu i plaćaju mu put. A sve to mora platiti Općina. Kraj toliko jada u ovom mjestu nedostaje nam samo „Sokol“. Ne bi li bilo bolje da novac koji Općina daje ovom društvu preusmjeri u dobrotvorne svrhe, siromašnima…

…Jutros su „sokolaši“ krenuli preko Šibenika u Zagreb sa svojim prekrasnim predsjednikom Rokom Oradom da prisustvuju njihovoj konferenciji. Tko će platiti putne troškove? Oni iz svog džepa? Možda vlastitim novcem? Sumnjam. Bilo bi bolje da Općina novac, koji troši bespotrebno na ovo Društvo, iskoristi za  izgradnju vinograda s amerikanskom lozom i podijeli najpotrebitijima. Tada bi bilo dobro… - završava dopisnik iz Tisnoga tekst napominjući kako će siromašni i dalje gladovati zbog ovakvog trošenja novaca.

Ubrzo, odnosno 15. rujna, u Hrvatskoj rieči „sokolaši“ su vrlo kratko odgovorili na ovaj tekst:

Par naših taljanaša ne će da se osvjesti, te u zadnjem „Il Dalmata“ napadaju obćinu i javnu dobrotvornost, akoprem i sami znadu, da je sve u dobrim rukama. Na naše mlado družtvo „Hrvatski sokol“ navlastito su biesni. Mi razumijemo njihov bies, ali uzalud!

Pod vodstvom Roka Orade ovo društvo sljedećih je godina bilo vrlo aktivno.

U spomenutom listu Hrvatska rieč, koji je izlazio u Šibeniku od 1905. do 1914. godine kao glasilo šibenskih pravaša, nailazimo na nekoliko tekstova vezanih uz djelovanje tišnjanskog „Sokola“ tih godina.

Prvog rujna 1906. list donosi reportažu o javnoj vježbi sokolaša u Šibeniku na kojoj Tišnjani sudjeluju s 20 svojih članova, a krajem srpnja 1907. zajedno s drugim sokolašima šibenske Krešimirove sokolske župe, odlaze brodom „Krka“ na Korčulu na blagoslov barjaka tamošnjeg „Sokola“. Istim brodom išli su i mjesec i pol dana kasnije u Biograd na javnu vježbu.

U siječnju 1908. godine održana je redovita Skupština „Sokola“ na kojoj je za predsjednika (starješinu) ponovo izabran Roko Orada, a u Upravni odbor  Josip Mazzura (podstarješina), Mladen Kovačev (tajnik), Šimun Barbača (blagajnik) te  Vjekoslav Kaleb, Andrija Jajac i Ivan Perina.

Poseban odnos, pak, imali su tišnjanski i murterski sokolaši. Naime, u kolovozu 1908., na posveti barjaka murterskog „Hrvatskog sokola“ kumovala je Tišnjanka  Anka Mazzura, a kum je bio tadašnji narodni zastupnik u Beču dr. Ante Dulibić.

Kao posebni gosti, na svečanosti blagoslova murterskog barjaka govorili su tišnjanski učitelj Niko Mazzura i načelnik Općine Krste Obratov kao i već spomenuti dr. Dulibić te šibenski načelnik dr. Ivo Krstelj. Potonji je u svojem govoru istakao kako je misija sokolstva u borbi za hrvatstvo i oslobođenje naroda bez natruhe strančarstva i međusobnih razmirica.

Ipak, bez „strančarenja“ u Društvu, iako se htjelo, nije se i uspijevalo.

U veljači iste godine, naime, čitamo u ovom listu odgovor predsjednika Orade na tekst koji je ranije izašao u splitskoj Pučkoj slobodi u kojem se kaže kako se na jednoj društvenoj večeri „Sokola“ klicalo Pučkoj naprednoj stranci. Demantirajući tako nešto Orada, zbog mjestnih prilika, piše:

... Ustanova Sokolstva ide za tim da okupi na ravnoj podlozi sve slojeve našega puka oko učvršćivanja narodnog ponosa, a to okupljivanje i ta sloga mora da počiva samo na jednakosti osjećaja prama domovini, dok je sasma indiferentno strančarsko mišljenje pojedinaca koje se u ovakvoj ustanovi ne bi smjelo izticati, navlastito kad to izticanje može da naškodi istoj ustanovi.

U svakoj stranci imade kukolja, ali imade i ljudi kojima jedino lebdi pred očima sloboda, jednakost i dobrobit naroda; a podmićivati svima, koji se kupe bilo oko koje stranke hrvatske, da su protiv puka, ako nije zlobno, a ono je naprosto smješno.

- Sve su hrvatske stranke nikle iz naroda i za narod, za puk da bi dobro bilo.

Kad bi ljudi koji upravljaju listom što se zove „Pučka sloboda“ bili zadojeni onim osjećajima, koji su doveli do ustanove Sokolstva, ne bi tada tiskali i onakove riječi, koje su samo izliev osobne žući – govorimo obćenito – ili su kadkad samo za to proturene – a ovo bi mogao biti naš slučaj – da naškode obćoj koristi ovog mukotrpnog hrvatskog naroda.

                                                                     Roko Orada

                                                  Starosta Tješnjanskog „Hrvatskog Sokola“

                                        Nastavlja se...