TISNO I TIŠ NJANI KROZ STOLJEĆA (39)

Piše: Branko Pavlov

Talijanska okupacija Tisnoga i otoka Murtera nakon Prvog svjetskog rata

Italija je u početku rata bila neutralna, a silama Antante se priklonila desetak mjeseci kasnije i ušla u rat nakon tajnog Londonskog pakta, odnosno nakon ugovora s Engleskom, Francuskom i Rusijom u travnju 1915. godine kojim joj je obećan dio Dalmacije.

U cilju pridobivanja Italije za ulazak u rat protiv Njemačke i Austro-Ugarske Monarhije, zemlje Antante su Italiji ponudili velike dijelove monarhije, među kojima i znatni hrvatski teritorij: Istru, otoke Cres i Lošinj, područje od Paga do rta Ploča (između Šibenika i Splita) sa Šibenikom, Kninom i Zadrom, te područja u zaleđu tih gradova. Izuzev Italije, niti jedna druga država koja ima izlaz na Jadran nije, prema Londonskom ugovoru, smjela držati ratnu mornaricu niti obalne tvrđave. Kad se saznalo za taj ugovor i u Tisnome su organizirane demonstracije protiv Engleske  i Francuske, a predvodio ih je student Šime Vlašić (A. Colić).

Iako su četiri godine ranije, odnosno početkom 1. svjetskog rata, bili većina uz svoju carevinu Austro-Ugarsku monarhiju, njezin slom i ishod rata Tišnjani su, kao  i stanovnici susjednih  i drugih mjesta u Dalmaciji dočekali s oduševljenjem. Jedan od razloga oduševljenja, a vjerojatno i najveći uz prestanak strahota koje donosi rat, bila je i činjenica da su sad bili stvoreni uvjeti o priključenju Dalmacije Hrvatskoj te da će ubuduće moći samostalno odlučivati o svojoj sudbini, a ne živjeti pod jarmom tuđinskih naroda i vlasti kako je bilo već stoljećima.

Naime, pred kraj rata, u srpnju 1918. u Splitu je održan sastanak dalmatinskih političara na kojem je osnovano Narodno vijeće koje je donijelo odluku o ujedinjenju Dalmacije s Hrvatskom, a i šire te suprotstavljanju talijanskim pretenzijama na Dalmaciju. 

Hrvatski sabor u Zagrebu, 29. listopada 1918., donosi odluku o raskidu državnopravnih odnosa Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije s monarhijom  i na temelju narodnog jedinstva Slovenaca, Hrvata i Srba osniva se zajednička država Slovenaca, Hrvata i Srba (SHS).

Država SHS postojala je 33 dana i nije bila priznata, a njezino Narodno vijeće 24. studenoga donosi odluku o ujedinjenu sa Srbijom i Crnom gorom da bi srpski regent  Aleksandar Karađorđević 1. prosinca proglasio ujedinjenje i stvaranje Kraljevstva SHS, a kasnije i Kraljevine Jugoslavije. I dan danas ostalo je nejasno i povjesničarima je li SHS ušla u uniju s Kraljevinom Srbijom ili je ona pripojena kraljevini koja je bila dvostruko manja.

No, vratimo se vremenu završetka rata. Istog dana, 3. studenoga 1918., kad je u Padovi potpisano primirje na osnovi kojega je južne dijelove Austro-Ugarske, do sklapanja potpunog mirovnog ugovora imala zaposjesti Antanta, u Trst ulaze talijanske jedinice, a dan kasnije i u Zadar. Sljedećih dana ulaze i u ostale primorske i obalne gradove u Dalmaciji, a 6. studenoga i u Tisno.

U svom izvješću o posjeti Tisnome, a koje je uputio sutradan, 7. studenoga 1918., glavnom zapovjedništvu flote u Anconi, M. Tarantini, zapovjednik podmornice F 13 je napisao:

Posjetili smo Tisno, najvažnije selo na otoku Murteru. Pristup luci je miniran. Mine se nalaze između Punte Murtera i otočića sa svjetionikom… Mine su i između dva otočića Dražamanski i u blizini Kukuljara.

Stanovništvo broji oko 1800 ljudi. Gotovo svi su Slaveni osim tridesetak Talijana od kojih samo njih 5-6 otvoreno pokazuju svoje nacionalne osjećaje…

U izvješću dalje kaže kako je u mjestu ljekarnik Talijan de Denaro i da je mjesto u rukama Jugoslavenskog odbora (Narodnog vijeća) kojim predsjedava izvjesni Dvornik te da stanovništvo ima posebnu potrebu za odjećom i obućom, lijekovima (bilo je i još uvijek postoji španjolska groznica), brašnom i rižom….

Na obalu u Tisno talijanski zapovjednik Tarantini je došao torpednim čamcem Albatros, a s njim i manji mornarički odred pod zapovjedništvom poručnika broda Pezza (Le occupazioni Adriatiche, Roma 1932.).

Opisujući dolazak Talijana Ante Colić u knjizi Iz povijesti Tisnoga navodi da je podmornica pristala uz Veliki porat, a brzi čamac uz obalu na Rudini te da su ih dočekali tišnjanski talijanaši Salamun, de Denaro, Romei, Matcovich i još neki. Potom da su svi zajedno, i s članovima Narodnog vijeća (Jugoslavenskog odbora), otišli u Općinu gdje je zapovjednik Tarantini održao govor u kojemu je, među ostalim, rekao kako dolazi u ime Antante ustanoviti u čemu narod oskudijeva.

Nastavlja se...