23.04.2021, 11:08h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (4)

 

Piše: Branko Pavlov

 

Dolazak talijanskih obitelji i štovanje Gospe od Karavaja

Od početka 17. stoljeća pa idućih sto godina Tisno naseljavaju mnogobrojne talijanske obitelji s područja sjeverne Italije, ponajviše iz Bergama i susjednog Caravaggia. Razloge njihovog doseljavanja treba tražiti, najvjerojatnije, u opustošenoj zemlji zbog ratova koji su u to vrijeme tamo vođeni i progonstvu ali i zbog kuge koja je 1630. pogodila Caravaggio. Prvi od njih u Tisno su došli, vjerojatno, po pozivu ondašnjih šibenskih biskupa Vicka Bassa iz Cremone (1589.-1597.) i Vicka Arrigoni-a iz Brescia-e (1599.-1626.) da im nadgledaju i vode biskupijske posjede na tišnjanskom području.

Oko 1625. godine u tišnjanskim župskim Maticama spominje se Frane Spingaroli koji je, zasigurno, rođak šibenskog biskupa Luke Spingaroli-a (1573.-1589.) i Concettus d'Ascoli, a kasnije do 1638. nailazi se na prezimena Arrigoni, Bartullazzi, Colletti, Conradi, Morandi i Mollonius. Od 1681. pa do 20-tih godina 18. stoljeća u Tisno se doseljavaju obitelji Cattalani, Bolognini, Pisani, Cavaletti, Turioni, Banchetti, Apolloni, Brusegani, Bertonia, Sarandi, Albinoni, Loccatelli, Raimondi, Alborghetti, Marchetti, Gelpi, Olivari, De Jovis, De Pauli, Loredano, Grippenio, Aegiptius, Rossi, Salanioni, Mazzoleni, Ceretti i Galbiani.

Pojedine talijanske obitelji ostavile su duboki trag u tišnjanskoj povijesti, a najdublji, zasigurno, obitelj Gelpi čiji potomci jedini, uz više obitelji Olivari, i danas žive u Tisnome.

Doprinos obitelji Gelpi u razvoju Tisnoga, kroz protekla tri stoljeća, očitovala se u društveno-političkom, kulturnom i vjerskom životu.

Doselivši se iz talijanskog Bergama ili njegove okolice, najvjerojatnije, krajem 17. stoljeća, ova pobožna obitelj u svoju novu postojbinu, u Tisno, sa sobom je  donijela  Gospinu sliku, naslikanu na dasci, koja prikazuje njeno ukazanje mladoj ženi Ivanici koje se dogodilo 26. svibnja 1432. godine u mjestu Caravaggio.  Premda nema pisanog spomena, pretpostavlja se da je Gospinu sliku donijela obitelj Andrije Gelpi.

Tu pretpostavku iznio je don Petar Kaer u knjizi Čudotvorno objavljenje čudesa i milosti blažene djevice Marije u Karavađu… tiskanoj 1938. godine u Šibeniku. On navodi kako se Andrija spominje u nekom spisu iz 1715. godine kao međaš nekih zemalja po čemu bi se moglo zaključiti kako je svojim radom već bio stekao imanje u Tisnome. Njegovom imućnom statusu svjedoči i velika kuća (palača) koju je sagradio na početku današnje Karavajske ulice 1731. godine kako stoji uklesano na pragu ulaznih vrata.

Pretpostavka da je baš on utemeljio Gospino svetkovanje u Tisnome govori i  činjenica da su mu, zbog njegove bogoljubnosti i darežljivosti, Tišnjani dopustili da 1737. godine sagradi obiteljsku grobnicu u župnoj crkvi.

Don Petar Kaer još navodi i riječi zapisane u staroj knjizi bratovštine Duša čistilišta: …Godine 1742. premine u Tisnu plemeniti i bogoljubni gospodin Andrija Gelpi. On je bio glavni obnovitelj Bratovštine koja, utemeljena još godine 1720., poče odmah poslije malo godina slabiti ali on nadahnut plemenitim i dobrim srcem prama Svetim Dušama Očišćenja kršćanski se zauze da probudi u ohlađenim srcima braće prijašnje nastojanje nasprama toli korisnom zauzeću jer upisujući se on isti u Bratovštinu uredi je puno bolje nego li je od prije bila….

Štovanje čudotvorne Gospe od Karavaja u Tisnome traje već tri stoljeća, a svakog 26. svibnja Tisno i svetište pohode na tisuće hodočasnika.

Sve je započelo 1718. godine kada je tadašnji tišnjanski župnik don Šimun Ovratov (Obratov) pozvao druge župnike da dovedu vjernike u Tisno na zavjet (P. Kaer).

U to vrijeme svetište na brdu Brošćica još nije postojalo pa se Gospe štovala ili u nekoj od tišnjanskih crkava ili u kućnoj kapeli Gelpijevih (K. Stošić).

Crkva posvećena Gospi od Karavaja na brdu iznad Tisnoga sagrađena je 1792. godine. O tome piše don Krsto Stošić u svoj knjizi Sela šibenskog kotara i navodi kako je bio sretan što je  to otkrio među spisima u Zadru. A u spisima se nalazi molba Bartula Gelpija za gradnju crkve šibenskom biskupu Scottiju koji mu to odobrava uz uvjet da i vlasti to isto učine pa Gelpi upućuje molbu generalnom providuru za Dalmaciju Angelu Diedu u Zadar:

…Presvijetli i preuzvišeni šibenski biskup svojim priloženim dekretom od 14. kolovoza pristao je na toplu želju obitelji mene Bartula Gelpija  molitelja iz Tisnoga, da bude podignuta na mome zemljištu crkvica posvećena presvetoj Djevici od Karavađa. Sad mi ne ostaje nego da u smislu njegove odluke i po svojoj podaničkoj dužnosti molim nadležnu javnu vlast, pa da mi milostiva i pobožna duša Vaše Preuzvišenosti dade dozvolu na veću slavu Gospoda. Hvala.

Stošić citira i odgovor na ovo pismo ali ne navodi kome pa pretpostavljamo da je upućen kancelariji šibenskog biskupa:

Presvijetli i preuzvišeni gospodin Angelo Diedo, generalni providur Dalmacije i Albanije, vidio je i zrelo proučio predstavku gospodina Bartula Gelpija kojom moli dozvolu da podigne na svom zemljištu crkvicu i posveti je bl. Djevici od Karavađa, pa uvažavajući privolu dijecez. biskupa u odluci 14. kolovoza, ukoliko se odnosi na njegovu duhovnu vlast, budući da je molba u suglasju sa zakonom, odlučio je svojom vlašću koju ima, da gospodin Bartul Gelpi može sagraditi navedenu crkvicu na svoje troškove, bez povrede, bilo u koje vrijeme, župničkih prava. Tako bi određeno. Zadar, 20. kolovoza 1792.

Crkvica je sto godina kasnije,1890., proširena doprinosima vjernika, a zvonik je izgrađen 1902. godine (K. Stošić).

                                                                             Nastavlja se…