TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (5)

 

Piše: Branko Pavlov

 

Pobožni ljudi iz uglednog sela

Veliku pobožnost Tišnjani su iskazivali i prije početka štovanja Gospe od Karavaja, a što se očitovalo izgradnjom crkava u mjestu, a i mnogim ostavštinama crkvi ili bratovštinama. 

Već smo spomenuli župnu crkvu sv. Duha koja je posvećena 1548. godine, a koja je stotinjak godina kasnije  (1640.), nakon proširenja, poprimila današnji izgled. Ona je, pak, kako su pokazala arheološka istraživanja 1996. godine, izgrađena na mjestu prijašnje, manje crkve . 

Tijekom 17. stoljeća u Tisnome su sagrađene još tri crkve.

Crkvu sv. Andrije, koja se nalazi na brdu na Ratu, Tišnjani su započeli graditi 1606. godine o čemu svjedoči jedan spis u kojem se navodi kako Magdalena, žena Mihovila Meštrovića, u srpnju te godine ostavlja određeni novac nekim crkvama, među kojima i crkvi sv. Duha i novoj crkvi koja se gradi na brijegu sela Tisnoga.

Crkva sv. Roka sagrađena je oko 1650. godine. Nalazi se na obali u središtu starog dijela Tisnoga. Izgradnja crkve veže se uz ostavštine Jurja Prgina koji je 1651. crkvi ostavio kalež i Martina Jušića koji novoj crkvi sv. Roka 1653. ostavlja novčanu pomoć (J. Ćuzela, I. Šprljan: Otok Murter - pogled na baštinu, Tisno 2019.).

Crkva sv. Ante nalazila se u ulici koja vodi od Rudine do župne crkve i služila je kao kapelica biskupima koji su u neposrednoj blizini imali svoju palaču. Građena je 1691. godine što saznajemo iz ostavštine Ivana Pirije pok. Grge koji u studenom te godine daje pripomoć u škudama za novu crkvu u svom selu. Nakon što je bila zapuštena, crkva je srušena nakon Drugog svjetskog rata. (Krsto Stošić: Sela šibenskog kotara, 1941.)

Veliki putnik i putopisac, talijanski redovnik i prirodoznanac Alberto Fortis, više puta je u drugoj polovici 18. stoljeća putovao istočnom obalom Jadrana, odnosno Dalmacijom, a na jednom od svojih putovanja posjetio je otok Murter i Tisno. U svojoj knjizi Put po Dalmaciji (Viaggio in Dalmazia), tiskanoj u Veneciji 1774. godine, zabilježio je svoje dojmove o Tisnome:

… Tjesnac što dijeli otok Murter od kopna prepun je manjih brodica koje se boje izložiti moru u pogibeljna vremena. Tu se nalazi ugledno selo s dobro izgrađenim kućama u kojima stanuje dobar broj imućnih trgovaca iako je brdovito kao i kopno nasuprot, a goli mramorni bregovi na samom otoku rastužuju pokazivanjem zastrašujuće neplodnosti….

… Vlasnici zemljišta na otoku u lošem su položaju. Seljaci (kmetovi) smatraju da im nisu dužni ništa više dati osim petine vina zato vrlo malo uzgajaju vinovu lozu i podmuklo se radije bave maslinama koje su podvrgnute većim štetama ili tlo prepuštaju stadima…

Fortis dalje navodi kako na poljoprivredu otoka Murtera, osim seljaka, utječu i učinci zakona donesenog u zlosretna vremena zaraznih bolesti ili provale barbara kao i to da se otočani ne bave puno ribolovom iako kroz tjesnace oko otoka prolaze velika jata tuna.

U doba Fortisova posjeta, Tisno je s Dazlinom i Dubravom imalo 211 obitelji i brojilo 1388 stanovnika.

Četiri godine nakon Puta po Dalmaciji u Veneciji izlazi knjiga Nuova geografia koju potpisuje Federico Busching koji piše:

Murter, otok blizu kopna, oko 16 milja (kilometara), a sadrži 4 velika sela i to: Betina, Murter, Jezera i Tisno. Potonje je najuglednije od svih. Otok je dobro kultiviziran i plodan vinom i uljem… 

A kad je u pitanju ulje, generalni mletački providur za Dalmaciju Alvise Marin 1793. godine zabranjuje seljacima Tisnoga praviti ulje u svojim kućama već to moraju činiti u crkvenim mlinovima i to na temelju starog neprekidnog običaja. A taj običaj seže 60 godina unazad, odnosno u 1733. godinu, kada je crkva imala dva mlina i kada su se seljaci obvezali da će se njima služiti i davati petnaestinu ulja za izdržavanje crkve. Ista naredba vrijedila je kasnije i za francuske vlasti.

                                                                        Nastavlja se…