14.05.2021, 17:34h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (7)

 

Piše: Branko Pavlov

 

Nesuglasice sa serdarom i osnivanje Općine Tisno

Kad je u svibnju 1797. godine pala Mletačka republika Dalmacija postaje pokrajina Austrijske monarhije. Reformom uprave, godinu dana kasnije podijeljena je na 22 kotara (Mjesna starješinstva) čije su uprave bile podređene Carsko Kraljevskoj Vladi u Zadru. Kotarevi su se dijelili na riparte (razdijele), a jedno od sjedišta riparta šibenskog kotara bilo je u Tisnome i u nadležnosti serdara kojeg je biralo plemstvo. U selima su, pak, upravljali harambaše koje je birao serdar na preporuku mještana.

U trećem broju Murterskog godišnjaka, a u prilogu Dubravke Kolić pod nazivom Mjesno starješinstvo Šibenika 1798.-1806. nailazimo na nekoliko zanimljivih situacija vezanih za Tisno u prvim godinama 19. stoljeća.

Godine 1801. serdar tišnjanskog riparta, odnosno otoka Murtera, bio je Mattio Lovrich s kojim Tišnjani nisu bili baš najzadovoljniji što saznajemo iz spisa Mjesnog starješinstva Šibenika kojemu se žali tišnjanski župnik zbog nekih nesuglasica s njim. Također, i dvije godine kasnije, krajem travnja 1803. Giuseppe Begov pok. Martina šalje pritužbe mještana Tisnoga na serdara otoka Lovricha što su isključeni iz podijele žitarica koje je Caritas carsko kraljevske Vlade u Zadru namijenio potrebitima.

U travnju 1804., pak, Marco Ferchin, narednik, te prokuratori Tisnoga Antonio Matessin Medich i Zuanne Chiaberizza žale se na dekret Vlade u Zadru kojim je ponovo potvrđeno stalno sjedište serdara u Tisnome uz obvezu mještana da mu osiguraju prikladan smještaj, a molbu za udaljavanje serdara Lovricha upućuju i u Beč.

Odgovor na njihovo traženje stigao je u lipnju od c.k. tajnika Zorzija Bottija koji ukida posobe (skup starješina) sela Tisnoga zbog uočenih brojnih nepravilnosti u selu, školi i crkvi.

Ovo bi se, najvjerojatnije, trebalo odnositi na gore spomenute, međutim, nismo posve sigurni, a možda nisu bili ni smijenjeni, bar ne Marco Ferchin koji se kao narednik spominje i iduće 1805. godine.

Naime, on se u rujnu te godine žali starješinstvu u Šibeniku na opterećenje koje se želi nametnuti Tisnome, a radi se o hitnoj potrebi Šibenika za uljem te je zbog toga bio i uhićen.

 Upoznata s ovim problemom Carsko kraljevska Vlada u Zadru šalje dopis šibenskom Starješinstvu kojim staje na stranu Ferchina, odnosno Tišnjana.

…Smatra se da mještani Tisnoga nikako ne mogu imati obvezu osiguravanja bačava za ulje. Također, potpuno je nepotrebno i protupropisno uhićenje i zadržavanje Marca Ferchina, narednika Tisnoga u zatvoru zbog toga što se žalio na postupak vlasti. Ako je potreba Šibenika za uljem bila toliko velika trebali su se sami pobrinuti za potrebne posude. Upozorava se Mjesno starješinstvo na veći oprez prilikom izdavanja novih zapovijedi koji izazivaju loše raspoloženje među pučanstvom…- stoji u dopisu koji je c. k. Vlada u Zadru krajem studenoga poslala u Šibenik.

Iz dopisa koji su tih godina stizali u Mjesno starješinstvo Šibenik, među ostalim, saznajemo i za upozorenje poglavarima sela na otoku Murteru da zapovjede stražama da ne dozvole ukrcaj i iskrcaj tereta bez pisanog odobrenja carinskog agenta (1801.) te da je u kući Bartola Gelpija bila, vjerojatno kraće vrijeme, stacionirana vojska (1803.) kao i za molbu Tišnjana da ih se uključi u raspodjelu brašna pristiglog iz Zadra.

Prije Lovricha serdar je, od 1781. godine, bio Šime Meštrović.

Nakon bitke kod Austerlitza, 2. prosinca 1805. godine, u kojoj je Napoleonova francuska vojska porazila austrijsku, završila je i prva austrijska vladavina Dalmacijom koja je mirom u Požunu (26. prosinca 1805.), pripala Francuskoj. Francuzi su Dalmaciju zaposjeli u veljači 1806. i priključili je Kraljevini Italiji. Godine 1809. dolazi do novog rata između Austrije i Francuske u kojemu je Austrija ponovo poražena, a Francuzi nakon potpisanog mira u Schoenbrunu osnivaju Ilirske provincije sa sjedištem u Ljubljani.

U listopadu 1811. godine provincije se novim ustrojem dijele na distrikte, kantone i općine. Provincija Dalmacija podijeljena je na pet distrikta, 15 kantona i 85 općina. Jedan od distrikta je i Šibenik koji se dijeli na tri kantona: Šibenik, Skradin i Knin, a Tisno, uz Zlarin i Šibenik postaje općina kantona Šibenik.

Prvi načelnik Općine Tisno bio je Tommaso (Toma) Banchetti i svoju dužnost je vršio do 1828. godine kada je preminuo. U prvom sazivu Općinskog vijeća bili su Ivan Gelpi (zamjenik načelnika), Vincenzo Alborghetti,  Maro (?) Orada, Petar Katunarić, Šimun Perišić, Ante Bračanov, Petar Jukić, Ivan Jakovčev, Nedjeljko Zelić, Mate Mudronja i Mate Juraga.

Prve godine po osnivanju Općine Tisno bile su za većinu tišnjanskog pučanstva siromašne i gladne što se može zaključiti po tome što su, 18. svibnja 1817. godine, dvojica članova tišnjanske općinske uprave, bez znanja župnika založili u Šibeniku svu crkvenu srebrninu za 300 kvarata ječma koji je podijeljen pučanstvu.

Osim gladi, tih je godina na otoku Murteru zavladala i bolest pa su 1815. godine, iz zdravstvenih razloga, poduzete izvanredne mjere u vidu straža koje su bile postavljene s mora i kontrolirale ulazak na otok (Ante Colić).  

Od sredine 20-ih do sredine 30-ih godina 19. stoljeća spominju se Giorgo Botti kao serdar, Giovanni Raimondi kao lokalni zastupnik pomorskog zdravstvenog, tržišnog i graničnog povjerenstva te Francesco Raimondi kao carinski povjerenik.

                                                             Nastavlja se…