11.06.2021, 14:47h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA 11

 

Piše: Branko Pavlov

 

Graditelj i apostol mira i ljubavi

O osobnosti Petra Katunarića govori još jedan podatak kojeg je Bartolomeo  Biasoletto zabilježio u knjizi Relazione del viaggio fatto nella primavera dell'anno 1838.  dalla maesta del Re Federico Augusto di Sassonia nell'Istria, Dalmazia i Montenegro (Trst, 1841).

U izvješću s tog putovanju parobrodom s kraljem Saske, a prolazeći u blizini Tisnoga, prisjetio se jednog ranijeg putovanja:

… Ujutro, 25. svibnja u 4 sata i četvrt parobrod je digao sidro iz luke (Zadar) i krenuo prema Šibeniku gdje smo stigli u 10 i četvrt…

…Lijepo je bilo vidjeti kanale i tjesnace s raznovrsnim brežuljcima kao krunama i nasmijanim selima o kojih se neka odražavaju u moru. U meni su najveća sjećanja na dobrodošlicu nakon što sam ih posjetio na mojim putovanjima 1829. i pronašao ne samo zanimljive biljke već i krajnju srdačnost kod stanovnika. Posebno u obitelji i osobi Petra Katunarića, načelnika Općine Tisno, koji bez ikakvog interesa već iz puke filantropije pruža široko gostoprimstvo svima koji prolaze… .

I don Krsto Stošić piše o Katunariću, a njegova saznanja o njemu proizlaze iz molbe načelnika Općine Ivana Matkovića kojom je ovaj, 1862. godine, od austrijskog kralja zatražio pripomoć od 1200 forinti zbog dugova u koje je upao.

Nabrajajući zasluge Petra Katunarića, Ivan Matković, kojeg je Katunarić posinio jer nije imao djece, vjerojatno se nadao da će lakše doći do te pripomoći.

U toj molbi, kako piše Stošić, među ostalim stoji:

…Petar je radio 40 godina besplatno za državu i domovinu. Narod ga je nazivao apostolom mira i ljubavi, uzorom rijetkih građanskih i privatnih kreposti. Primao je čeljad u svoju kuću kao u utočište i dobrovoljno dijelio novac…. Austrija je uvrstila Petra među plemiće u Ninu. Vršio je sanitetsku službu do francuske okupacije u Dalmaciji. Bio je glavar Zlosela, vijećnik i pristav tišnjanske Općine…i kapetan narodne garde koji se borio protiv engleskom admiralu Oste kad je htio opljačkati dvanaest ratnih lađa. Kad je nadošla austrijska vlast u Šibeniku g. 1809. Petar joj je predao municiju i topove. Otvorio je prvi općinski kolni put u pokrajini prema brdima za koji je potrošeno 3000 forinti, a bio je mnogo na šteti jer je sam isplaćivao 60 artiljerijskih vojnika za tri puna mjeseca po 30 karantana na dan, a upravitelju srzentu plaćao srebren dukat. Taj put je postao uzorom za druge ceste u pokrajini… Kad je bila nestašica životnih namirnica g. 1828., Petar je mnogo dobra učinio pa je primio i pismene pohvale od kneza Spaura, dalmatinske vlade, sedam sela tišnjanske općine i šibenskog poglavara, koji mu je priznao da je spasio pučanstvo. Petar j uvijek radio za sirotinju i oskudne ljude… Svojim je uplivom priječio mnogo zločinstva… U doba kužnih bolesti izlagao se pogibelji da pomogne sirotinju novcem, lijekovima i utjehama, osobito 1836. kad je bila kolera. Dolazio je neustrašivo k okuženima prezirući smrt….

Recimo i to da je u vrijeme načelnika Katunarića (zamjenik mu je bio Ivan Marinović), na zvoniku župne crkve svetoga Duha koji je, najvjerojatnije, sagrađen u drugoj polovici 18. stoljeća (Josip Ćuzela: Otok Murter-Pogled na baštinu, 2019.), postavljen i veliki sat koji i danas pokazuje vrijeme.

Sat je postavljen najkasnije 1840. godine. Naime, u Gazzetti di Zara od 1. siječnja 1841. stoji oglas izrađivača satova Antonia i Giacoma Solarija iz okolice Udina (Italija) da će narudžbe za izradu satova primati u Splitu tijekom svibnja i izražavaju zadovoljstvo što je već postavljeno 25 satova na zvonicima, crkvama i drugim objektima u Dalmaciji. Uz Tisno se, među ostalim, spominju i Murter, Betina, Vodice, Šibenik, Split, Hvar… 

Već je spomenuto kako je načelnik Katunarić bio i graditelj. Njegova palača iz 19. stoljeća, u kojoj se danas nalaze uredi Općine Tisno, ured općinskog suda, pošta, knjižnica, glazbene prostorije i FINA, ostavština je Tisnome. 

Na ulaznim vratima u atrij zgrade stoji natpis D-NUS CUSTODIAT INTROITUM, ET EXITUM  TUUM (Gospodin čuva tvoj ulaz i izlaz) dok u atriju s desne strane ulaza nad slavinom od nekadašnje gusterne piše PURIFICATAM CONSERVO, ET RESTITUO PLUVIAM  (Očišćenu čuvam i vraćam kišu).

Iz tišnjanske Matične knjige umrlih saznajemo da je Petar Katunarić preminuo 22. rujna 1844. u 59. godini u svom domu u Tisnome te da mu se otac zvao Giovanni (Ivan), a mati Maria. Bio je oženjen za Margaritu Zanchi koja je umrla u travnju 1838. godine i nisu imali djece pa je njegovu imovinu naslijedio Ivan Matković, sin njegove sestre Lucije i Paška Matkovića iz Vodica.

Nastavlja se…