25.06.2021, 11:10h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA 13

 

Piše: Branko Pavlov

 

Tifus

Hrvatski geograf i kartograf, Dragutin Seljan, u svom djelu Zemljopis pokrajinah ilirskih iliti ogledalo zemlje koje je izašlo 1848. u Zagrebu, o otoku Murteru i Tisnome će napisati:

…Merter (Murter), otok poradi svoga dražestnoga ležaja medju najlipše se broji. Sa ovdašnjih dražestno umaljujućih se brežuljkah na mnogo mora ovoga otoka, predbrežja i obližnje obale, krasan vid imati se može. Na otoku ovom ima mramora, maslinah, i vino dobro napreduje. Sretno (Stretto), misto je u istočnoj strani otoka ovoga  dobro uredjeno, i po jednom mostu s kopnom  sjedinjeno…

Dvije godine kasnije,1850. , stanovnike Tisnoga i Jezera zadesila je nesreća. Od početka godine pa do kolovoza harao je tifus. Iz tišnjanske Matične knjige umrlih (1839.- 1855.) saznajemo da je za to vrijeme od ove bolesti u Tisnome preminulo 35 osoba. Podjednako muških i ženskih. Prvi preminuli bio je 45-godišnji Steffano (Stjepan) Obratov, a posljednji 16- godišnji Giacomo Caleb (Jakov Kaleb) koji je preminuo petog dana kolovoza. Prosjek preminulih bio je 48 godina. Te, 1850. godine, sveukupno su u Tisnome preminule 62 osobe dok ih je godinu prije preminulo 28, a godinu kasnije devetnaest.

 U to vrijeme glavar Tisnoga bio je Vincenzo Banchetti koji je u kolovozu 1850., putem zadarskog lista Glasnik dalmatinski, uputio javnu zahvalu onima koji su tada pomogli stanovništvu:

Iz Tisnoga 18. kolovoza 1850.

Kada čovik živo čuti u persima svojima harnost za izversna dobročinstva, onda jih on želi i izvanjskim znamenjima sebi na oblakšavanje i utišenje, a onima kojim pristoji za ljubav pravice i poštenja, očitovati. Zato i podpisani starešina od Tisna, nemože inače učiniti da na ime svoga i drugog sela Jezerah, prid svitom neiskaže javnu harnost onom, kojeg'  ime neizgladjenim slovim napisano ostaje u našim sercima, s'  velikog' dobročinstva učinjenog'.

Još od miseca veljače ove godine nemilice je bisnio u spomenutim dvama selima tif, i primnoge žertve pokosio tako, da je tolike obitelji u cerno zavio i mnogoj siročadi hranitelje ugrabio.

Da bi se uništujućem ovom biću medja postavila, svojski se je za to zauzeo verli naučitelj Bervaldi, pretur Šibenički. On je natstojanjem svojim to uradio da su c. k. okružni kapetanat i Uzvišena Vlada otčinsko svoje oko bacili na jadni ovi puk. Da bi se nevolja ova oblakšala, s' milostivom i pobožnom pomoću prisv. gosp. biskupa Bercića, dao je sagraditi povrimenu jednu bolnicu i postarao se za likarie i ličnike; ali na gerdnu žalost ovi su izveršujući svetu svoju dužnost sve jedan za drugim životom plaćali. Nije ovo sve što je velikodušni pretur učinio; jere budući on tumačitelj mudrog' i blagodarnog'  našeg'  vladaoca svernuo je okom svojim i na gladne, te je o trošku javnom dao graditi putove, a s'  tim i način, da se prihraniti i od bolesti udaliti mogu, koja bi može biti s' teške nestašice i potribe još dužje bisnila bila.

Kroz mudra ova nastojanja doživiše najposli stanovnici Tisna i Jezerah srićni dan, u kom nestade nemiloga gosta onog'; zato puni radosti i veselja iz jutra 10. o. m. svečanom službom božjom, na koju se vas narod svervio bio, zahvališe se Višnjem i Blaženoj Divici, a zatim i Tebe Boga hvalimo odpivano je bilo.

Pribivaoci spomenutih selah kroz starešinu svoga evo očituju najživlja čučenja virnog' i podložnog' pripoznanstva prama Priuzmnožitom Cesaru, prama Uzvišenoj Vladi, Prisv. gos. biskupu Berciću i c. k.  okružnom kapetanatu, tako isto prama svake hvale dostojnom gosp. preturu Šibeničkom nauč. Petru Bervaldiu, prama likaru Jozipu Fraru, i svim onim koji su svitom ili dilom pomogli im.

                                                             Starešina  V. Banketi.

Prema pričanjima starijih Tišnjana, povrimena bolnica, odnosno lazaret za bolesnike nalazio se u uvali Luka, otprilike na početku ceste što vodi u Podgarmu, a liječnici koji su se, brinući o bolesnicima i sami zarazili i preminuli, bili su dr. Antonio Mazzoleni i dr. Toma Makale (Krsto Stošić: Sela šibenskog kotara).

Doktor Antonio Mazzoleni rođen je u Šibeniku od oca Spiridona i majke Marianne Petković. U Tisno je došao kao mladi liječnik, najvjerojatnije 1845. godine, što se može zaključiti po tekstu koji je u studenom 1847. izašao u listu Gazzetta di Zara, a u kojem Tišnjanin Antonio Pasqualin piše kako je on svojim radom i savjesnošću u dvije godine stekao povjerenje i ugled te Tišnjani izražavaju bojazan da će im ga oteti netko drugi.

Umro je 6. travnja 1850. u 32. godini. U tišnjanskoj Matici umrlih ne nailazimo na dr. Tomu Makale koji je, najvjerojatnije, preminuo i pokopan u Šibeniku.

                                                            Nastavlja se…