09.07.2021, 10:34h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA 15

 

Piše: Branko Pavlov

 

Tišnjani o pripojenju Dalmacije Hrvatskoj

...Kažemo otvoreno da obje strane griješe u tome što idu u krajnosti.

Aneksionisti, jer pokušavaju nemoguće djelo da otmu dio živog carstva kojeg se ono neće dragovoljno odreći

... Autonomaši zato što se protive slavenskom razvoju, protive se jednom od najsvetijih prava nacije...

... Bila bi ludost negirati budućnost Slavenima sada kad svemoćna riječ "nacionalnost" pobjedonosno kruži Europom i budi najslađe niti u srcima. Budući da vjerujemo u Boga, vjerujemo i u budućnost naroda pa će zato slavenska nacionalnost biti pitanje vremena, a nikad principa.

I Dalmacija će biti dio nje i svakako zato što bi u suprotnom Južna Slavija bila, ako ne nemoguća, nepotpuna; i zato s druge strane Dalmacija, možete govoriti što god hoćete, da može pripadati Nijemcima, Francuzima, Talijanima, kome god hoćete, ali uvijek će biti član velike slavenske obitelji...

i ponavljaju: 

... Pripojenje Hrvatskoj za sada je prerano i ne može povećati ukupan zbroj naših dobara, a moglo bi uvelike povećati nepodnošljiva zla koja već imamo, makar zbog nezadovoljstva koje će ono proizvesti...

Napominjući kako se za Dalmaciju nikad ne može poreći da je slavenska, ukazuju i na to da ne bi trebalo ni govoriti o hrvatskoj aneksiji jer Hrvatska, sama po sebi, nije narod već je, poput Dalmacije, Slavonije, Srbije, Hercegovine, Bosne itd. itd…, dio Slavije, pa predviđaju da se aneksija neće odmah dogoditi:

...već će to sigurno biti u bližoj ili daljoj budućnosti, kad će svi dijelovi, sada nepovezani, raditi na pripremi za veliku zajednicu.

Tko iskreno govori razumije ga svatko, a sada treba iskreno govoriti da se zna što se misli. Neiskreno govorenje možda je razlog sadašnjih neslaganja.

Napravite, braćo, veliku aneksiju duhova koji djeluju u razumijevanju i sigurno je da ova aneksija neće naći toliko protivnika koliko ih sada susreće osim možda onih koji sanjaju o nespojivim idejama koje je, doista, nemoguće sprovesti u slavenskoj zemlji i slavenskom okružju.

Kako onda postići ovo? Jedino obrazovanjem svih snaga sada oslabljenim, uspavanim, polunačitanim.

Obraćajući se svojim pismom Natku Nodilu, kao odgovor na njegovo pisanje u listu Il Nazionale  od 31. svibnja 1862., kojim, kako kažu, vrijeđa najljepšu živu slavu Dalmacije Nicolu Tommasea, Tišnjani konstatiraju:

Vrijeđati i govoriti uvrede ne čini nam se suživotnim ili dostojanstvenim budući da uvrede pogoršavaju i razdvajaju, a mi Dalmatinci moramo se približiti da bismo se razumjeli. Moramo se ujediniti. Proklet bio onaj koji spotiče braću… .

Zastupajući nastojanja Nikole Tommasea dalje navode kako on uvijek govori o obrazovanju ljudi u slavenskom smislu preporučujući knjige, tiskanje rječnika i drugih djela koji bi trebali dovesti do toga.

Napokon, Tommaseo ne želi da se naglo izvrše aneksije koje su podložne kajanju i optužbama već želi snažne, kompatibilne saveze koji bi svim sudionicima osigurali blagoslov slobode i mir.

...Stoga je Tommaseo zaslužio bolji tretman nego što ga je imao u spomenutom broju novina. A uvreda koja mu je počinjena imala je bolan i ogorčen odjek u srcu svakog domoljuba, posebice Šibenčana koji se ponose svojim sugrađaninom... .

Završavajući svoje pismo upućeno Natku Nodilu, Tišnjani naglašavaju:

Mi u Općini Tisno tako mislimo.... Naš je jedini ponos voljeti svoju zemlju više od sebe, držati Niccolu Tommasea za najljepšu živuću slavu Dalmacije, voljeti domoljube s bilo koje strane ako od njih dolazi dobrobit i bez mržnje staviti se svi na sveti poduhvat uskrsnuća ove zemlje koja u strepnji čeka one što će je uzdignuti iz svjetovne iscrpljenosti.

                                                   Tisno, lipanj 1862.

           U potpisu: Giovanni Matcovich, dr. Giuseppe Raimondi, Matteo Bujas, Cristoforo Cervella, Giacomo Alborghetti, Giovanni Mazzura, Andrea Banchetti

                                                                       Nastavlja se…