07.08.2021, 15:34h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA 19

 

Piše: Branko Pavlov

 

Narodnjaci preuzimaju Općinu Tisno

Izbori za Dalmatinski sabor, bez obzira na ne baš demokratski izbor zastupnika, donijeli su i mogućnost da širi sloj ljudi pokaže svoju političku opredijeljenost koja je, zapravo, značila nacionalnu privrženost. Također, doprinijeli su i buđenju narodne svijesti pa nakon općinskih izbora 1865., narodnjaci dobivaju većinu u Splitu, Makarskoj, Dobroti, Budvi, Novom u Kotorskoj Boki, Zatonu i Trpnju na Dubrovačkoj strani, Korčuli i Hvaru, Šibeniku i Tisnome, Biogradu i Rabu (Narodni list, 16. rujna 1865.).

Imajući većinu narodnjaka u Općinskom vijeću, tadašnji načelnik, umjereni autonomaš, Krste Cervella, na sjednici održanoj 6. kolovoza 1865., upitao je vijećnike na kojem bi se jeziku trebale održavati rasprave. Većina je odgovorila „na našem“ što je značilo na hrvatskom.  O tome izvještava desetak dana kasnije i zadarski Il Nazionale koji piše da je za ovu odluku bilo 29 od 36 vijećnika.

Odlukom Ministarstva trgovine u Beču u Tisnome je, u prosincu 1867.,  otvoren poštanski ured, a prvi upravitelj je bio Vinko Mazzura. Pošta je bila smještena u Mazzurinoj kući kod crkve sv. Roka, odnosno kod roze“ (bočata voda).

U Korografskom rječniku Italije (Dizionario corografico dell'Italia) izdanom u Milanu 1869. godine čitamo kako je Tisno općina u Dalmaciji u okrugu Zadar i kotaru Šibenik koja ima 6981 stanovnika što uključuje glavno mjesto i njegova sela. …Glavno mjesto je selo smješteno na otoku Murteru, vrlo brdovito i ne baš plodno, a od raznih sela na kopnu treba spomenuti Zlosella (Pirovac), Trebocconi (Tribunj) i Vodizze (Vodice)

Tisno je te godine, zajedno s Dazlinom i Dubravom, brojilo 1307 stanovnika.

Tri godine kasnije (1872.) na području Općine Tisno, kojoj su pripadali mjesta na otoku Murteru, zatim Pirovac, Dazlina, Putičanje, Vodice i Tribunj bilo je 1538 kuća u kojima su stanovala 6963 stanovnika  od čega je muških bilo 3439, a ženskih 3524. Svi su bili rimokatolici osim četvorice koji su pripadali grčko istočnoj religiji.

U to vrijeme (početkom 70-ih) načelnik Općine bio je Kažimir Salamun, a prisjednici Martin Čorkalo, Ivan Glamoč, Josip Marinović, Julio Vidović i Ante Rozza dok su u Općinskom vijeću sjedili Krste Cervella, Dr. Federico Draganić-Verenzio, Josip Erak, Melkior Ferrari, Grgo Fržop, Jure Jakovčev, Ivan Jugov, Biagio Jukin, Nediljko Juraga, Šime Juraga, Mihovil Ivas, Andrija Kovačev, Ante Markoč, Toma Markoč, Ivan Mazzura, Božo Nikas, Toma Mudronja, Šime Periš, Paškval Rozza, Filip Skočić, Bartol Šparica, Josip Šprljan, Ante Unić i Šime Vukman. Tajnik u općini bio je Jakov Alborghetti, a općinski liječnik Bartol Lugher.

Župnik Tisnoga i ujedno dekan tišnjanskog dekanata bio je don Ante Mazzura, a njegov brat Frane voditelj poštanskog ureda. Postojala je i muška škola koju je pohađalo 44 učenika (godinu ranije 67), a učio ih je Ante Dujšin. Tisno je imalo i žandarmerijsku postaju s 5 žandara i voditeljem Ivanom Klemenčićem kojeg je zamijenio Angelo Misson. Lučki inspektor je bio Lorenzo Rossi, a carinski službenik Girolamo (Jere) Zanini koji je 1875. najvjerojatnije zamijenio Rossija jer se te godine on spominje kao lučki inspektor. Godine 1876. općinski liječnik bio je dr. Luigi Czerwenka.

Luigi Maschek u svom priručniku za Dalmaciju (Manuale regno di Dalmazia) iz godine 1875. piše da se na pokretnom mostu u Tisnome nalazi željezni feral na visini 6 metara od mora i da je vidljiv na udaljenosti od dvije milje koji je aktiviran dvije godine ranije. Isto se navodi i 1879. godine u priručniku Svjetionici i lampioni na obalama Sredozemnog mora (Fari e fanali sulle coste del mare Mediteraneo).

Stanovništvo se početkom 70-tih godina pretežito bavilo poljoprivredom (maslinarstvom i vinogradarstvom) te stočarstvom što se vidi prema podacima iz  1872. godine kad je na području Općine bilo 320 konja, 288 mazgi, 677 magaraca, 5087 ovaca, 2330 koza i 150 grla krupne stoke.

Kad smo već kod poljoprivrede i vinogradarstva kažimo kako je sredinom 19. stoljeća tišnjansko vino marašćina bilo jako cijenjeno. Naime, na prvoj dalmatinsko-hrvatsko-slavonskoj gospodarskoj izložbi, održanoj u kolovozu, rujnu i listopdu 1864. godine u Zagrebu, među zastupljenim vinima našlo se i tišnjansko vino. U kasnije izdanoj knjizi, pod naslovom Prva izložba dalmatinsko-hrvatsko-slavonska… stoji:

… U Dalmaciji imade preko 50 vrstih groždja, a izmedju vinah dalmatinskih glasovita jesu: malvasia dubrovačka, omiški muskat, marašinsko vino kod Šibenika…

A da je ta marašćina s područja Tisnoga doznajemo iz talijanskog prijevoda knjige: ...la Malvasia di Ragusa, il Muscato d'Almissa, la Maraschina di Sebenico, di Stretto (Tiesno)… .

No, vratimo se u već spomenutu 1872. kada zadarski list Gazzeta dei Tribunali, u broju od 30. travnja, donosi tekst o potrebi osnivanja Okružnog suda u Tisnome. U tekstu se obrazlaže ta potreba i navodi kako je glavni prioritet, a na koji Vlada mora obratiti pozornost, brže izvršavanje pravde. Također, među ostalim, napominje se da Općina Tisno s preko 6000 duša ima više stanovnika od Risana, Hvara, Raba i Paga, a nešto manje od Kistanja, Skradina, Orebića, Vrgorca i Visa koji sud imaju.

Međutim, sud u Tisnome nije tada osnovan već tridesetak godina kasnije.

                                                                       Nastavlja se…