22.05.2021, 10:39h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA 8

 

Piše: Branko Pavlov

 

Bogata obitelj Banchetti

Prvi načelnik Općine, Toma, bio je potomak Andrije Banchettija čija se obitelj  početkom 18. stoljeća iz Italije (Bergamo) doselila u Tisno. Umro je u travnju 1828. u 53. godini života u Šibeniku u kući Girolama (Jerolima) Tommasea i pokopan na šibenskom groblju Sv. Nediljice (…nel cimitero di S. Domenica nel Borgo di Terra di Sebenico) zapisao je u Matici umrlih tadašnji tišnjanski župnik don Vicko Marini Grgošan.

Za ovu obitelj, od koje su neki živjeli i u Šibeniku, govorilo se da je najbogatija obitelj stare Dalmacije.

U knjizi Sela šibenskog kotara, don Krsto Stošić piše da je Andrija, sin Markantonija (Marca Antonia?) stekao mnogo zemalja u Tisnome, Jezerima i Pirovcu koje su mu obrađivali kmetovi. Prije nego je 1732. godine preminuo, Andrija je učinio oporuku u kojoj je, među ostalim, a pomalo čudno, odredio da se svakoj ženi iz gore navedenih sela, koja rodi od 25. ožujka do 8. listopada , dade po vrč vina i jedan kruh.

Pokopan je u šibenskoj varoškoj crkvi, a njegova žena Ivanica, preminuvši 1741., svoj mir našla je u tišnjanskoj župnoj crkvi sv. Duha.  Imali su dva sina. Jedan od njih bio je Giuseppe (Josip), otac prvog tišnjanskog načelnika Tome.

Tomina majka, odnosno Josipova žena pripadala je poznatoj šibenskoj obitelji Filiberi i, najvjerojatnije, bila u rodu s Mihovilom Angelom Filiberijem koji je zapovijedao elitnom postrojbom hrvatskih konjanika (Croati a Cavallo) u mletačkoj vojnoj službi 70-ih godina 18. stoljeća (Čoralić-Katušić: Andrija Mladinić i Mihovil Anđelo Filiberi – časnici postrojbe Croati a Cavallo…).

Kao dokaz njihove imućnosti ostala je palača u Tisnome, sagrađena 1763. godine, a koja se nalazi s desne strane u uskoj ulici koja vodi od Rudine prema crkvi svetog Roka. Međutim, još više o bogatstvu obitelji govori legenda (a možda i nije samo legenda) o posuđivanju novaca Veneciji. Naime, krajem 18. stoljeća ratne okolnosti dovele su Mletačku državu i u financijsku krizu pa je Giuseppe Banchetti pritekao u pomoć pozajmivši joj, navodno, 500 tisuća zlatnih cekina.

Ovaj novac je kasnije vraćen ali nitko ne zna gdje je završio jer je stari Giuseppe preminuo ne uspjevši reći gdje je novac pohranjen. Nakon njegove smrti nasljednici su prekopavajući podrume palače, zidove i vrt pokušali naći blago ali bez uspjeha. Jedino su u nekom ormaru pronašli vrećice s grbom Mletačke republike i u njima obične cekine, a priča o zlatnim cekinima i potraga za njima nastavila se sve do današnjih dana.

Don Krsto Stošić, pak, navodi da je Josip (Giuseppe) pozajmio, 1810. godine,  francuskoj vladi 2400 lira.

U obitelji Banchetti bio je još jedan Andrija koji je nakon poznatog viškog boja, u kojem je, u srpnju 1866. godine, austrijska mornarica porazila talijansku, od austrijskog cara Franje Josipa bio odlikovan Zlatnim križem za zasluge (Petar Kuničić: Viški boj, 1907.). On se 26. srpnja 1823. godine vjenčao sa Marijanom, sestrom Nikole Tommasea koji  ju je dolazio pohoditi u Tisno, a koja je umrla 7. rujna 1876. godine. Za njega Stošić kaže kako je kroz cijeli život bio pustolov i gurman, a taj „epitet“ nosi i posljednji Banchetti u Tisnome, također, Andrija koji je preminuo početkom 20. stoljeća i bio oženjen s Marijetom Matković.

Po pričanju starih Tišnjana i on je živio u velikoj raskoši i uživao u bogatstvu. Volio je i putovanja pa je svojedobno obišao sve veće gradove tadašnje Europe. Privlačile su ga i tuđe žene kao i djevojke. Postoji priča po kojoj se u već poodmaklim godinama bio zaljubio u djevojku iz Betine te joj je, samo za zagrljaj i poljubac, bio spreman dati svoj ljetnikovac na Rastovici ali djevojka ga je odbila.

Njegova žena Marijeta, desetak godina prije svoje smrti, odnosno 1923. godine prodala je kuću-palaču braći Andriji, Jeri, Anti i Martinu Ćuzela-Papati Matinima.

Iz pisma, koje je 6. svibnja 1923. godine Miran pl. Ivanišević, kr(aljevski) poreski nadupravitelj iz Šibenika, punomoćnik i posrednik kod kupoprodaje, poslao Andriji Ćuzeli Papati u Ameriku, može se razaznati veličina kupoprodajne nekretnine, odnosno palače.

… ima u njoj na prizemlju jedna butega (dućan), šest velikih konoba, a u jednoj konobi tri kamenice, jedna od 40 barila, druga od 14 barila i treća od 12 barila; na prvom podu sedam soba (kamara), jedna kuhinja velika i jedan veliki prolaz i dvije velike gusterne od kojih jedna u jednom pomješću zatvorenu, a druga kod kamenih skala. Na drugom podu: jedna kuhinja i šest soba (kamara), a u čufitu dva mjesta, pak vrtal ograđen sa zidom u klaku, dvorište, skale od kamena, jedan kokošinjak i jedna pojata pokrivena bez tavana uz vrtal…

Inače, kuća-palača Banchetti je 1874. bila na licitaciji za prodaju ali razloge za to nismo uspjeli saznati (Avvisatore Dalmato, 16. siječnja 1874.).

 

                                                              Nastavlja se…