28.05.2021, 13:06h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA 9

 

Piše: Branko Pavlov

 

Izgradnja tišnjanskih mostova i njihovo spominjanje u djelima putopisaca

U vrijeme prvog načelnika Tome Banchettija izgrađen je i prvi most.

Prema don Krsti Stošiću, još 1696. godine Tišnjani su htjeli podignuti most ali se šibensko Veliko vijeće usprotivilo i čudilo tom zahtjevu jer da bi se mogla razviti lupeština i dolazili bi Turci, a izgradnji mosta usprotivila se i mletačka vlada.

Kad je 1797. godine pala Mletačka republika, Tišnjani su započeli sa svojim stogodišnjim naumom da povežu svoje mjesto s kopnom i počeli su praviti temelje mosta, međutim, radovi su zaustavljeni jer su se tome, sada, usprotivili Murterini. Razlozi njihovog protivljenja bili su slični prijašnjima kao i bojazan od lakšeg širenja zaraznih bolesti na otok kao i plaćanje mostarine pa su trebala proći još dva desetljeća da Tišnjani izgrade prvi most.

Koliko su to Tišnjani željeli i bili ustrajni u izgradnji mosta govori činjenica da su austrijskoj vlasti, koja im je dozvolila izgradnju, poručili da su spremni sami ga održavati.

Austrijske vlasti su, ipak, od 1822. godine preuzele održavanje mosta ali i Tišnjani su imali neke obveze. Tako je 1829. svaka tišnjanska obitelj čuvarima mosta davala pola barila vina.

Prvi most, najvjerojatnije, nije bio pokretan jer, prema Krsti Stošiću, Tisno takav most dobiva 1832. godine.

Bile su to godine kad su mnogi tadašnji europski znanstvenici i putopisci obilazili Dalmaciju.

U svom djelu Portolano del mare Adriatico talijanski kapetan Giacomo Marieni 1830. godine navodi kako je Tisno u potpunosti smješteno južno od mosta uz podnožje brda koje ga dijeli od sela Jezera te da ima puno pristaništa za male brodove, a mornari tamo nalaze dovoljnu količinu zaliha vode (!?).

U drugom izdanju ove knjige, izdanoj 15 godina kasnije,1845., isti autor navodi i da je most pokretan.

…Dubina ispod pokretnog mosta ne prelazi četiri stope. A voda snažno teče stoga prije nego što prođete biti će potrebno pričekati da se more smiri ili da struja postane povoljna. Tisno je najuglednije selo na otoku… gotovo, sav promet za koji je otok sposoban, obavlja se tamo….

U godini prvog izdanja gore spomenute knjige na otoku Murteru živjelo je 3390 stanovnika u 584 obitelji od kojih 1199 u Tisnome u 220 obitelji. Više od dvjesto stanovnika nego u Murteru, više od 400 nego u Betini i više od 700 nego u Jezerima. Osim poljoprivredom Tišnjani su se u to vrijeme bavili i stočarstvom. U svojim štalama imali su 2109 ovaca i 1900 koza. Zanimljivo je da u Murteru i Jezerima nije bilo ni jedne koze dok ih je u Betini bilo 150. Murterini su, pak, imali najviše brodova, 51, desetak više nego Betinjani, a Tisno i Jezera su ih imali po 17 (Toponimija otoka Murtera, Zadar 2010.).

Pišući u knjizi Obale i otoci Istre i Dalmacije (Le coste e isole della Istria e della Dalmazia), izdanoj u Zadru 1840., Marco de Casotti također spominje tišnjanski most:

… i prošli smo otok Murter, bogat svojim procvalim maslinicima, za koji tvrde da je drevni Colentum, i umjetnim pokretnim mostom tamo gdje je njegov glavni grad, Tisno na Murteru, koji se na sjeveru otoka pridružuje kopnu…

O Tisnome i mostu piše i Franz Petter ( Dalmatien in seinen verschiedenen…) 1857. godine:

…Tisno, selo na otoku Murteru, 12 milja zapadno je od Šibenika. Na ovome mjestu postoji tjesnac koji se naziva Stretto di Morter, preko kojega je izgrađen most koji se u sredini može otvoriti da bi brodovi mogli prolaziti. Međutim, zbog struje, tamo se ne prolazi bez opasnosti…

Taj most se, dakle, otvarao po sredini, a kako je to izgledalo možemo samo pretpostaviti dok je sljedeći, željezni most s drvenim pragovima, postavljen 1868. godine i otvarao se na stranu. O izgradnji i postavljanju ovog mosta čitamo u listu Il Dalmata od nepoznatog dopisnika iz Tisnoga. U prvom, kratkom dopisu pisanom 23. srpnja 1868., a u listu objavljeno šest dana kasnije, izvještava kako je tog dana napravljen prvi manevarski test prekrasnog željeznog mosta kojeg je napravila hvaljena  Središnja pomorska vlada u Trstu, a koji čudesno korespondira s kamenim dijelom.

U  drugom njegovom tekstu pisanom 9. kolovoza 1868., a objavljenom deset dana kasnije saznajemo kako je izgradnja trajala gotovo četiri godine. Razlog tome je što su se morali rušiti nekvalitetno prije izgrađeni temelji i stupovi mosta s jedne i druge strane.

… Ovi radovi su započeti pod skrbništvom Općine koja se u tu svrhu obratila vlastima pokrajine i hvalevrijednoj Središnjoj pomorskoj vladi koja je pozorno provjerila stvar i naredila da se most obnovi od vrha do dna… Radovi su izvedeni u kamenu i betonu…

Građevinske radove najprije je vodio inženjer Marcocchia, a završio ih je inženjer Bortolazzi koji su, prema pisanju dopisnika, za svoju marljivost zaslužili javnu pohvalu.

Pokretni željezni tišnjanski most izrađen je u radionicama tehničkog postrojenja u Trstu, a projektirao ga je Giuseppe de Mauser dok je postavljanjem upravljao tehnički inženjer Giovanni Amadi koji je dao sve od sebe da se most otvori za nekoliko dana – navodi dopisnik koji pri kraju članka kaže kako ovo učinjeno djelo ne traži niti veću udobnost, niti sigurnost, a niti estetiku.

Stanovništvo je, pak, kako kaže, ushićeno i blagoslivlja zaslužnu Središnju pomorsku vladu.

Most je bio dugačak oko 21,5 metara, širok oko 2,8 metara, otvor za prolaz brodova bio mu je13 metara, a željezni dio težio je oko 23 tone.

Neposredno uz ovaj most, koji je bio u funkciji stotinu godina, događale u se i havarije brodova. Jedna od njih se dogodila i 1. prosinca 1875.  kad se prevrnula austrijska teglenica. Njoj u pomoć su tada pritekli mornari s talijanskog broda „Vittorio“ zbog čega su kasnije bili nagrađeni od austrijskog ministarstva trgovine (Nachrichten uber industrie…(1878.).

                                                                             Nastavlja se…