Prije tri godine Općina Tisno obilježila je 200-tu obljetnicu od osnivanja. Naime, nakon što je Austrija 1809. godine bila poražena u ratu s Francuskom i nakon potpisivanja mira, francuske vlasti osnivaju Ilirske provincije od kojih je jedan bila i Dalmacija. Dekretom od 31. listopada 1811. godine provincija Dalmacija je podijeljena na pet distrikta, petnaest kantona i 85 općina. U sklopu distrikta, odnosno kantona Šibenik, koji je imao šest Općina, bila je i Općina Tisno koju su sačinjavali naselja Betina, Jezera, Murter, Pirovac, Putičanje i Tisno sa svojim naseljima u zaleđu, Dazlinom i Dubravom. Zahvaljujući mr. Josipu Ćuzeli iz konzervatorskog odjela u Šibeniku koji je u Povijesnom arhivu u Zadru pronašao rukopise iz tog vremena saznajemo kako je Općina Tisno tada brojala 3660 stanovnika kao i tko su bili članovi prvog saziva Općinskog vijeća Općine Tisno. Prvi načelnik Općine, što je i ranije bilo poznato, bio je Toma Banchetti, njegov zamjenik, pak, bio je Ivan Gelpi dok su ostali članovi Općinskog vijeća bili Vicenzo Alborghetti, Mate Orada, Petar Katunarić, Šimun Perišić, Ante Bračanov, Petar Jukić, Ivan Jakovčev, Nedjeljko Zelić, Mate Mudronja i Mate Juraga.

Početkom 19. stoljeća, kada je osnovana Općina, dominantna grana gospodarstva bila je poljoprivreda, dopunjena ribarstvom i stočarstvom, a Tisno je već tada bilo i trgovačko stjecište. Inače, do kraja 19. stoljeća najveći dio obradiva zemljišta na otoku Murteru činili su vinogradi s maslinama. Tako je katastarska općina Murter-Betina 1841. godine imala 529 hektara vinograda od čega 419 hektara miješanih sa stablima masline dok je Tisno imalo 624 hektara (457 hektara s maslinama), a Jezera 136 hektara vinograda svi s maslinama. U to vrijeme, među poljoprivrednim proizvodima otoka Murtera i bliže okolice, osim vina proizvedenog od loze maraštine, posebice se isticalo maslinovo ulje iz Tisnoga koje je imalo dobru reputaciju u Trstu i Veneciji gdje su ga preprodavali šibenski trgovci.

Što se tiče vinogradarstva, „zlatno doba" bilo je 70-tih godina 19. stoljeća, kad je došlo do velike potražnje dalmatinskih vina, pa sve do pojave opake bolesti filoksere krajem tog stoljeća. Ova bolest, koja se najprije pojavila na zadarskim otocima i kotaru, 1899. godine prešla je i na šibensko područje zahvativši najprije tišnjanske i pirovačke vinograde. „Hrvatska rieč" u veljači 1910. godine donosi: „Filoksera, taj pravi bič Božji za svaku zemlju koju je obišla, upropastila je i otok Murter. Nema sada ni kapi vina od njihovih bujnih vinograda, a amerikanka (novo posađena sorta), gdje se mogla saditi još ni na rod stupila nije..."