15.11.2021, 09:44h

TISNO I TIŠNJANI KROZ STOLJEĆA (33)

 

Piše: Branko Pavlov

 

Roko Orada

U siječnju 1909. u Hrvatskoj rieči čitamo kako je Roko Orada ponovo izabran za predsjednika „Sokola“, a u svibnju kako iza samih 5 mjeseci nove uprave naš „Hrvatski Sokol“ liepo napreduje. Neumornim nastojanjem uprave sokolska odiela su već izplaćena, vježba se marljivo, a do mala će se osnovati i tamburaški sbor  te svake se nedjelje igra tombola na korist družtva… .

Roko Orada (1848.-1916.) potomak je stare tišnjanske obitelji Orada koju je puk nazivao Ovratić. Bavio se preprodajom vina te građevinom. Prihvaćao je poslove izgradnje lukobrana, svjetionika i gusterni, a imao je dućan i krčmu. Kao istaknuti domoljub i Hrvat, uz to što je bio dugogodišnji predsjednik tišnjanskog Hrvatskog sokola, bio je i predsjednik društva Hrvatski skup te povjerenik Matice Hrvatske za Općinu Tisno kao i član općinske uprave.

Imao je veliku bradu pa su ga zvali „Bellabarba“ - lijepa brada (Ante Colić: Iz prošlosti Tisnoga).

Kotarski sud

 Prije 100 i više godina, kao i danas, pučanstvo je znalo biti nezadovoljno brzinom rješavanja sudskih sporova ili tumačenjem pojedinih zakona. Tako dopisnik iz obćine Tješnjanske piše u Hrvatskoj rieči (28. 10. 1905.) o različitom tumačenju zakona o javnom ćudoređu .

…Suložništvo je po zdravom razumu nećudoredno djelo koje je uhvatilo toliko maha kod nas i koje se danomice širi, osobito u ovoj obćini. Iztiču se u tome  osobito sela Tr.(ibunj) i Z.(losela) u kojima, može se reći da ih je 85 posto koji su prije vjenčanja bili suložnici.

Dalje napominje kako je najžalosnije da upravo oni koji bi trebali ustati protiv pogubnosti suložništva, njegovi su branitelji te navodi primjere osude suložnika na Sudu u Tisnome koje poništava Okružno sudstvo u Šibeniku nakon žalbi.

… Ovih dana isti Sud u Tiesnome osudio je suložnike, ako se ne varam, iz sela Tr.(ibunj). Godine suložnika bile su mužkom 17, a ženskoj 15 god. – Sad čekamo kakao će biti u Šibeniku s ovim slučajem…- izražava dopisnik sumnju u rješavanje najnovijeg slučaja te završava s porukom:

Ne treba se varati. Narod bez ćudoredja propada; to ne treba dokazivati jer nas povjest u tom ubjedjuje tolikim primjerima. Budu li naše sudbene vlasti i unapried ovako postupale prevladat će mnienje da i one vjerno služe onome kobnome sistemu kojemu je ne samo do materijalne, nego i do moralne naše propasti.

Kotarski sud u Tisnome ustanovljen je 1902., a s radom je započeo iduće, 1903. godine.

 Nekoliko godina kasnije, odnosno početkom siječnja 1907., u Hrvatskoj rieči nailazimo na kritički osvrt rada Suda za prijašnju godinu. Ponajviše se spočitava sporo rješavanje sudskih sporova. Toga ne bi bilo kad bi se sudac, mjesto da bezposleno šeta od sobe do sobe i nadgleda i prkosi kancelarskom osoblju u poslovima, nešto više bavio svojim sudačkim poslovima. Ovo bezposličenje dovelo je dotle da kod tog Suda leže na hrpe neriješenih pitanja, a predmnijeva se da je to navlaš urađeno da se prisile starije vlasti neka namjeste još jednog sudca jer da tobož sam jedan ne može da odoli i da trpi sve poslove…

No, bez obzira na kritiku neki sudski djelatnici su, ipak, uživali povjerenje pučanstva poput sudbenog podvornika Marka Zulianija koji se posebno isticao u višegodišnjem vođenju zemljišnih knjiga:

…U vršenju takvog svog zadatka pokazao je g. Zuliani osobitu valjanost, ljubeznu susretljivost i riedko uztrpljenje sa strankama. Ta su ga svojstva, i po samom sudu mnogih njegovih poglavica, činila dostojna puno boljega položaja. Za njegove vrline bio je od cielog pučanstva, bez razlike mišljenja i staleža, obljubljen i štovan…(Hrvatska rieč, 19. listopada 1907.).

A u tekstu koji je potpisan s Tješnjani, od 9. prosinca 1908. u istim novinama, o sucu Miši Vidaku, piše:

… Skoro poslie 3 godine boravka medju nama, eto odlazi nam obće štovani i ljubljeni naš sudac gosp. Vidak. Dok doduše žalimo gubitak poštenog, nepristranog i valjanog sudije, na osobiti smo način ucviljeni radi gubitka ovakovog čeljadeta koji se u družtvenom životu uviek u svakoj prigodi pokazao iskren prijatelj i dobar Hrvat, podatan i veseo drug, pak bi želili i jako bi nam milo bilo kad bi mu zamjenik imao njegove sposobnosti…

                             Nastavlja se...